Dragana priprema drugu knjigu za djecu dok uči njemački jezik kroz komunikaciju s Nijemcima, a u pauzama pravi domaću čokoladu i palačinke, pa se „bije“ s kćerkom i sinom oko njih.
– Odluka o promjeni države ne donosi se preko noći, posebno kad nisu finansije te koje vas tjeraju na odlazak. Teško je bilo presjeći i ostaviti lagodan život, mijenjati ga za nešto neizvjesno. Imali smo trenutke patnje za Beogradom i našom porodicom koja je ostala tamo, a ove posebno jer zbog pandemije nismo dugo mogli da odemo u Srbiju. Srećom, postoji internet, a kasnije smo tokom ljeta ipak bili dva puta u Beogradu – počinje Dragana priču za Vesti kako je i zašto riješila da Novi Beograd zamijeni Berlinom gdje će uskoro proslaviti godinu dana življenja.
Odmah poslije studija (Visoka škola elektrotehnike i računarstva), Dragana je počela da radi u industriji za koju se školovala, dobro je zarađivala i suprug i ona su izgradili svijet u kome su lijepo živjeli.
– Od nekoga ko je pričao da nikada neće otići iz Srbije došla sam do ovog iskustva koje nas tjera da koristimo sve što znamo, da se dovijamo na razne načine (prvenstveno zbog nedovoljnog poznavanja jezika), da nastavimo da učimo i da se razvijamo na svim nivoima – kaže i šeretski dodaje: – A konačno sam postala tetka iz Njemačke koja donosi poklone.
Gastarbajteri početnici
Novi, neplanirani život počeo je prije dvije godine kada je Draganin suprug Boris dobio zanimljivu ponudu iz Berlina od jedne internacionalne kompanije. Odluka je donijeta, on je otišao, a Dragana i djeca su mu se pridružili pet mjeseci kasnije.
– Mislim da smo se snašli bolje nego što sam očekivala. Berlin je odličan grad za „početnike gastarbajtere“ jer mnogo toga možete završiti i na engleskom jeziku, za razliku od drugih gradova Njemačke – dodaje.
Jezičku barijeru Dragana je djelimično preskočila završivši početni kurs njemačkog prije odlaska. I sin je išao na časove jezika dok su čekali vizu, ali je za djecu svakako bila velika promjena kad su krenuli u njemačku školu i vrtić. Ideja im je, objašnjava, da djeca što prije nauče jezik.
– Kod kuće pričamo isključivo srpski, čitamo i gledamo obrazovne programe na srpskom. „Na slovo, na slovo“ baš vole da gledaju i skupljaju fore. U Berlinu postoje srpske škole u kojima se časovi održavaju jednom nedjeljno, tako da to u jednom trenutku može biti dodatno obrazovanje i, možda još važnije, novo društvo istog porijekla – navodi Dragana.
Dodatna zavrzlama za sedmogodišnjeg Petra bilo je to što je u Beograd krenuo u prvi razred, pa da se usred godine prebacio na njemački sistem.
– Najteže od svega bilo je pripremiti se za opciju da će djeca patiti. Ali, nisu patila – kaže Dragana i dodaje da su se brzi prilagodili.
Po vokaciji IT stručnjak, slučajno je ušla u svijet dečjih knjiga, a onda namjerno napravila malu pauzu – tokom planiranja selidbe psihički se pripremila da će svoje poslovanje neko vrijeme podrediti novom životu i prilagođavanju.
– Sad kad se sve postavilo na mjesto, polako se vraćam svom poslu. Za početak, u izradi su ilustracije za drugu knjigu, koju imam u planu da objavim do Nove godine – najavljuje sagovornica.
Nisam stranac
Dok muž radi, a deca su na svom „poslu“, Dragana sprema slatkiše i dalje uči njemački, usavršava engleski i pohađa IT kurseve kako bi se lakše vratila u tu industriju. I uživa u Berlinu.
– Nema ogromne razlike između Berlina i Beograda. Jedina razlika koja mi prija je vidna opuštenost kod ljudi. Većina je nasmijana i raspoložena, nema gledanja ispod oka i mrštenja. Oduševljavaju me njihovi predivni dječji parkovi. Puni su pijeska, a djeci je ljepše, lakše i zdravije da hodaju bosa dok se igraju. Berlin je prepun i uređenih jezera sa plažama, predivnih muzeja, istorijski značajnih mjesta tako da vam u njemu ne može biti dosadno – nabraja Dragana čime ju je osvojio ovaj grad.
Ipak, postoji nešto što Srbija ima, a Njemačka ne.
– Nema moju sestru i sestričine. Sve ostalo se lako nadomijesti. Ili kupi u turskim radnjama – kaže kroz smijeh.
Presrećna je što u gradu upoznaje sve više Srba, među kojima ima veoma kvalitetnih ljudi.
– To su uglavnom visokoobrazovani ljudi koji su došli ovdje gdje mogu da realizuju sve svoje ambicije. Nedavno sam bila na Berlinskim književnim susretima, gdje se okupljaju ljudi sa Balkana. Tu vidite koliko svi imamo različite priče, ali slična razmišljanja o budućnosti.
Upravo zbog starih, ali i novih drugara, koji su im pomagali informacijama i savjetima, ne osjeća se kao stranac.
A budućnost, penzija u Srbiji?
– Moja želja je da budem uz djecu i kasnije blizu njih, gdje god to bilo. Sad kad sam prvi put otišla iz svoje zemlje čini me srećnom da znam da u Beograd uvek možemo da se vratimo.
Porijeklo mora da se zna
Sin Petar (7) zna da čita i piše ćirilicu, a Dragana ističe da im je vrlo važno da „djeca budu svjesna ko su i odakle su i da vrednuju taj deo sebe“.
– Tokom našeg Božića, koji smo prvi put proslavili ovdje ove godine, shvatila sam zašto Srbi postaju veći Srbi van svoje zemlje. Kad ste u svojoj zemlji, sve se podrazumijeva, svaki praznik i svi običaji. Kad ste negde drugdje, počinjete da naglašavate sve ono što je bilo obično jer više nije uobičajeno i tada je djeci lakše da zaborave svoje korijene. Zato nastaje prenaglašavanje, zbog sebe i toga ko ste u svojoj srži – zaključuje ona u razgovoru sa novinarkom Vesti Anom Zarić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu