U to se uvjerio N. O. iz Novog Beograda, koji od prošle godine ima problem sa “savjesnim” komšijom, čija je „borba za pravdu“ prerasla u osvetnički vandalizam.
Naime, sin N. O. ima dijagnostikovan poremećaj iz spektra autizma. Zbog toga svakodnevno sa majkom odlazi u Zavod za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju “Dr Cvetko Brajović” na terapije. Porodica je uredno tražila i dobila naljepnicu za automobil za osobe sa invaliditetom, na šta po zakonu imaju pravo. Ipak, ova olakšica donijela im je probleme, pa i višestruku štetu na automobilu, jer je neko od komšija posumnjao da su je dobili nelegalno. Onda je riješio da se “obračuna” sa porodicom tako što će im svako malo uništavati automobil.
– Ispred zgrade u kojoj živimo u Bloku 34 obilježeno je mjesto za parkiranje za osobe sa invaliditetom i tu je moja supruga redovno parkirala automobil. Najprije smo zaticali podignute brisače na automobilu, a onda smo primjetili i oštećenje na bočnoj strani vozila. U početku sam mislio da je to posljedica sitnijeg vandalizma. Ipak, ubrzo je na ulaznim vratima naše zgrade osvanula poruka da komšiluku smeta parking mjesto za osobe sa invaliditetom. Sumnjali su, naime, da je naljepnica koju imamo na automobilu dobijena nelegalno, uz komentar da ’iz automobila izlazi mlada i zdrava ženska osoba’. Navedeno je, takođe, da parking mjesta za invalide ometaju prilaz zgradi vatrogasnim vozilima i vozilima Hitne pomoći – kaže N. O. za Blic Ženu.
Kad su se obratili policiji, dobili su izvinjenje i obećanje da će “kolege izaći na teren”.
U međuvremenu, problem sa parking mjestom je “riješen” tako što su ispred parkinga stavljeni metalni stubići. Time je dodatno onemogućen prilaz vatrogasnih kola i kola Hitne pomoći zgradi. Ali, mukama porodice dječaka koji ima poremećaj iz spektra autizma tu nije došao kraj.
Rupa na staklu kao “opomena”
Prije nekoliko dana N.O. je na kratko parkirao svoj automobil koji nema naljepnicu za osobe sa invaliditetom pokraj supruginog, kako bi prebacio sinovljev bicikl iz njenog u svoje vozilo. Odmah zatim je odvezao svoj automobil dalje od zgrade, gdje se inače parkira. Ujutro je imao šta da vidi: na njegovom vozilu zadnje staklo je bilo razbijeno. Oštećenje je, jasno je, nastalo namjerno – niti je njegovo vozilo bilo prvo ili posljednje na parkingu, niti je njegov automobil bilo kome smetao.
Rupa na zadnjem staklu, napravljena oštrim predmetom, bila je “nova opomena” zbog invalidske nalepnice na supruginim kolima.
– Tad sam shvatio da je neko posmatrao kako iz supruginog automobila prebacujem sinovljev bicikl u svoje vozilo, pa je riješio da nastavi da se sveti. Ali, naša porodica nije jedina koja trpi takvu torturu. U Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju Dr Cvetko Brajović često razgovaramo sa roditeljima koji imaju djecu sa autizmom kao što je to slučaj sa našim sinom. Autizam je invaliditet koji često nije vidljiv, ali to mnogi ne znaju, pa pretpostavljaju da posebne naljepnice za osobe sa invaliditetom ljudi nabavljaju na nelegalan način. Pored svega što roditelji prolaze sa svojom djecom, društvo im nameće dodatni teret – etiketu da su skloni zloupotrebama i maltretiranje zbog toga – konstatuje sagovornik.
Savjest koja to nije
Njegov sin ima nepunih šest godina. Poput većine djece sa autizmom, mnoge stvari ne može da razumije. Živi u svom svijetu, čistom i neiskvarenom, u kome nema prostora za mržnju i nasilje. Porodica čini sve da mu pomogne, kao što to rade sve mame i tate čija djeca imaju ovaj na prvi pogled nevidljiv invaliditet.
Koliko se takvim porodicama život razlikuje od onih koje imaju djecu bez zdravstvenih problema znaju samo oni i njihovi najbliži. Borba koja ne prestaje nijedne sekunde u danu je ogroman teret – za mnoge takođe nevidljiv, ali i te kako težak. Roditelji djece sa poremećajem iz spektra autizma nemaju nijednog trenutka pravo da odustanu. Da zastanu. Za njih je čitav život borba, “od jutra do sutra”. I tako dan za danom, nedjelju za nedjeljom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom.
Nažalost, za mnoge u Srbiji oni su nevidljivi, baš kao što je na prvi pogled nevidljiv i poremećaj iz spektra autizma. Pozivajući se na društvenu odgovornost, “savjesne komšije” donose presude prije suđenja i same uzimaju “pravdu” u svoje ruke, iznervirane što nadležni ne reaguju na njihove pritužbe. Vjeruju da tako čine “pravu stvar” za “bolje društvo” i da svojim ponašanjem daju primjer ostalima. U slučaju “savjesnog komšije” iz Bloka 34 primer je svakako dat. Onaj, kog bi trebalo da se postidi.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.