Jedan penzioner iz Banjaluke mjesečno prima 550 KM, što znači da dnevno ima oko 18,3 KM. Drugi dobija i manje, 420 KM, odnosno na raspolaganju ima samo 14 KM dnevno.
Još jedan naš sagovornik doslovno preživljava sa 365 KM. Kada to podijelite na broj dana u mjesecu, na raspolaganju ima tek 12,1 KM dnevno. Ima i onih koji imaju nešto više mjesečno. Recimo, 700 KM penzije izađe 23,3 KM za svaki dan.
A od tog novca treba kupiti hranu, platiti lijekove, struju, vodu, odvoz smeća, telefon. Ako voze, treba natočiti i gorivo. Treba kupiti voćku, kafu. Ponekad se mora naći novac i za obuću ili neki komad odjeće. Platiti ogrjev ili gradsko grijanje.
Svim našim sagovornicima jedno je zajedničko. Bez pomoći djece, skoro pa uglas govore, preživjeti ne bi mogli.
-Da nema djece, ne znam kako bi moj život izgledao. Ni malo mi nije lako što čekam da mi pomognu, posebno kad znam koliko sam radio i da sada od tog rada ne mogu ni da preživim, a kamoli pristojno živim – kaže za Srpskainfo Božo T.
Izračunao je da, kada svoju penziju podijeli na broj dana u mjesecu, dnevno na raspolaganju ima 18,3 KM.
-Za taj iznos mogu da kupim kilogram junetine sa kostima. I osim toga ništa. Gdje je hljeb, koji krompir, mrkva. Mučan je ovaj život penzionerski ako nemaš nikog da pomogne. A znam takve ljude. Kako oni žive, tuga i jad – kaže naš sagovornik. Slična je situacija i kod ostalih naših sagovornika. Kažu da prostora za neplanirane troškove nema, a kupovina nečega što nije najosnovnije često znači odricanje od nečeg drugog.
I zato pomoć djece ili rodbine za mnoge nije luksuz, već dio kućnog budžeta bez kojeg bi bilo teško podmiriti osnovne potrebe.
-Moja penzija ode na račune i samo dio lijekova, a šta da jedemo ostatak mjeseca? Ponižavajuće je da nakon cijelog radnog vijeka zavisimo od pomoći, pa makar to bila i djeca, koja i sama jedva sastavljaju kraj s krajem ovdje ili rade teško i puno u inostranstvu da bi nama poslali. Bez njihove pomoći bi skapali od gladi – poručuje Jovanka R.
Inače, septembarska penzija biće isplaćena danas. Penzije u Srpskoj povećane su od avgusta za 3,55 odsto u odnosu na obračun za juli. Prosječna penzija tako je povećana sa 697 na 721 KM, odnosno za 25 KM, a reč je o vanrednom usklađivanju. Najniža penzija povećana je sa 349 na 361 KM, odnosno za 12 KM.
Ipak, svakodnevni život pokazuje koliko se brzo i takvo povećanje istopi. Hrana, lijekovi, komunalije i ostale stvari mjesečno koštaju više nego što mjesečno legne na račun.
I nije samo ovo problem. Sve ozbiljnije upozorenje predstavlja i činjenica da je odnos broja radnika i penzionera u Republici Srpskoj pao ispod 1:1. Podaci objavljeni početkom avgusta pokazuju da je broj registrovanih penzionera porastao na oko 295.000, dok je broj aktivnih radnika pao na oko 290.000. Time je odnos prvi put u istoriji zvanično spušten na 0,98 radnika na jednog penzionera.
Demograf i ekonomista Aleksandar Čavić nedavno je za Srpskainfo rekao da je Republika Srpska došla do granice o kojoj demografi godinama upozoravaju.
-Broj korisnika penzije već je veći od statistički iskazanog broja zaposlenih. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u martu 2026. godine bilo je 290.727 zaposlenih, dok je Fond PIO u avgustu isplatio penzije za 296.633 korisnika – objašnjava Čavić. Dodaje da, suštinski, ovaj problem najbolje oslikavaju finansije.
Prihodi od doprinosa za PIO već odavno nisu dovoljni za isplatu tekućih penzija, pa se razlika obezbjeđuje iz drugih javnih prihoda.
-Prema podacima Fonda PIO za avgust 2026. godine, prihodi od doprinosa iznosili su oko 155,36 miliona KM, dok je za bruto isplatu penzija bilo potrebno oko 187,64 miliona KM. To znači da je samo u jednom mjesecu nedostajalo oko 32,3 miliona KM, koje je neophodno obezbijediti iz budžeta, odnosno drugih javnih prihoda – poručuje on.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.