Društvo

(VIDEO) Hercegovački svatovi nekad i sad: Ljuba otkrila običaje koji polako nestaju "Manji, ali puno iskreniji"

Nekada se u svatove nije išlo zbog raskošnih zabava, već zbog ljudi, pjesme i običaja.

hercegovka ljuba
FOTO: AGROKLUB/YOUTUBE SCREENSHOT

Kako su izgledale svadbe u zapadnoj Hercegovini šezdesetih godina prošlog stoljeća, prisjetila se Ljubica Ljuba Slišković, udova Ivanova iz Sovića zvana Ugarava.

Kroz sjećanja na vlastito vjenčanje vratila nas je u vrijeme kada su svatovi bili manji, ali iskreniji.

Na njeno vjenčanje stiglo je 25 svatova. Kuhala se domaća juha od kokoši, sarma, dinstala janjetina i teletina, a na stolovima su se najviše nalazili vino, loza, kruškovac i pelinkovac, piše Agroklub.ba.

– Ćaća ima vina, bilo puno loze i u nas je vino i rakija bilo glavno – kaže Ljubica.

Ostaviš ćaću i mater i ode ti pjevajući

Nije bilo pečenjara ni moderne opreme, sve se pripremalo na šporetu na drva. Najviše joj je u sjećanju ostao trenutak odlaska iz roditeljskog doma.

– Najteže mi je bilo ostaviti dvorište i roditelje. Ali ljubav čini svoje. Bilo je pomalo suza, ali nije baš, jer iđeš za onoga koga voliš. Ostavljaš mater i ćaću nek se bore, kako znaju, a ti ode pjevajući – prisjeća se kći Nikole i Mile Šimić iz Drinovaca.

Svadbeni dan imao je svoj red. Nakon okupljanja kod mlade odlazilo se u crkvu na vjenčanje, potom na kratko druženje, a zatim u kuću mladoženje gdje je čekala svekrva za šporetom, a onda su počinjali pjesma, kolo i slavlje. Mještani i susjedi dolazili su gledati mladu, i pivala se ganga.

– Žao mi je toga što omladina, čak i moji sinovi to ne prakticiraju, ne slušaju. Nego se sad svak svakomu zamjeri – kako se ko spremio, kako se obukao, šta je ko pojeo. Pa Bože moj, prije toga nije bilo, nije niko nikome ništa zamjerio – navodi Ljuba.

Pranje ruku u lavoru

Posebno zanimljiv običaj bio je pranje ruku svatovima nakon večere. Mlada je, uz pomoć djeveruše, donosila lavor s vodom i ručnik, a gosti su je potom darivali novcem. No, prava zabava nastajala je kada bi neko krišom ukrao mladenkinu cipelu. Tada je počinjala šaljiva “prodaja” cipele, uz dosjetke i zadirkivanja.

– Ta cipela kad bi se izula, to je bilo najžešće. Najzabavnije, jer se otkrivala neka mana, neko ti u rodu ovaki ili si ti nešto skrivio nekomu, pa se to otkrivalo. Smiješno bilo, ali je bilo lijepo i zabavno – prepričava, dodajući da se zbog takvih šala niko nije ljutio

Iako su mnoga vremena prošla, Ljuba ne krije žal što su brojni običaji nestali. Smatra da je nekada bilo manje materijalnog bogatstva, ali više zajedništva, gange i druženja.

Pročitajte još

Ipak, nešto je ostalo isto, a to su narodne izreke koje i danas žive među ljudima. Jedna od njih kaže: “Ko nije kuću gradio i ćer udava, ne zna šta je trošak.

Miljana je za svoju svadbu sve napravila kao iz BAJKE, a kad čujete koliko je sve koštalo, ostaćete u ŠOKU

Jedna je opasna po zdravlje: Devet stvari koje ne treba držati u domu