Iako je izgradnja prve od 3 planirane elektrane, HE Dabar još u početnoj fazi, Gornji horizonti su već promijenili pejsaž istočne Hercegovine i izazvali brojne kontroverze.
Vlasti u Republici Srpskoj tvrde da je to istorijski poduhvat, koji će obezbijediti energetsku stabilnost, borci protiv korupcije upozoravaju da stotine miliona KM narodnih para u ovom projektu, kroz netrasparentne ugovore sa kineskim bankama i kompanijama, teku u privatne džepove, a ekolozi strahuju da će zbog struje, koja joj nije neophodna, Srpska ostati bez neprocjenjivog prirodnog blaga i ugroziti izvore pitke vode.
U Dabarskom polju, prostranoj zelenoj ravnici podno hercegovačkih planina, pulsira život. Između pašnjaka protiču rječice Vrijeka i Opačica, u kojima obitavaju rijetke ribe i rakovi. Vrijeka napaja pitkom vodom opštinu Berkovići.
Na obodima ovog polja su pećine u kojima se krije čitavo bogatstvo skrivenog i još neistraženog živog svijeta.
Dabarsko polje svake godine u kasnu jesen poplavi, a u proljeće se voda povlači. Zbog izgradnje elektrana taj će režim biti prekrojen, što će biti popgubno ne samo za poljoprivredu, nego i za biljne i životinjske vrste koje su se kroz evoluciju prilagodile takvim uslovima.
Prema projektu, vode iz Dabarskog polja će biti kanalima preusmjerene ka HE Dabar. Radovi su tek počeli, a Berkovićani već imaju ozbiljnih problema sa vodosnabdjevanjem.
Dabarsko polje nije jedino: i druga polja, bistre rijeke, tajnovite pećine i šume u Istočnoj Hercegovini naći će se na udaru ovog poduhvata.
Ko će, dakle, biti “donji” zbog projekta Gornji horizonti? Da li će građani Republike Srpske sopstvenim novcem i kreditima koje će vraćati njihovi potomci, finanasirati svoju gorku budućnost?
Pipa Galop je savjetnica za energetsku politiku u jugoistočnoj Evropi u međunarodnoj mreži ekoloških organizacija za ljudska prava CEE Bankwatch Network. Već godinama prati projekt Gornji horizonti.
Ona podsjeća da je ovaj projekat postojao i u vrijeme Jugoslavije i da je njime bilo predviđeno i navodnjavanje hercegovačkih polja, ali da je u novoj, aktuelnoj verziji, taj dio projekta “preskočen”.
– U doba Jugoslavije je postojala velika potreba za za električnom energijom, ali se ipak odustalo od projekta Gornji horizonti. Danas BiH ima dovoljno struje, a energija proizvedena u elektranama Gornjih horizonata bi bila, vjerovatno, namijenjena za izvoz. Naravno, posebno je pitanje ko bi od tog izvoza ubirao profit. Mi to ne znamo, jer ugovori nisu javno dostupni – kaže Pipa Galop.
Objašnjava da je, od planirane 3 hidrolektrane, počela izgradnja najveće, HE Dabar instalisane snage oko 160 MW.
– I ti su radovi u zastoju, došlo do nekih sporova u vezi sa finansiranjem i na gradilištu je svega nekoliko radnika. Šteta je već učinjena, ali glavni problemi nisu još počeli. Oni bi počeli u trenutku kad se počnu puniti akumulacije – kaže Pipa Galop.
Najveći problem je, objašnjava ona, to što bi se vode koje sada, prirodnim tokom, završavaju u Buni, Bunici i Bregavi, pritokama Neretve, nakon preusmjeravanja završavale u slivu Trebišnjice. Kako ekolozi već odavno upozoravaju, zbog klimatskih promjena slana voda već prodire u deltu Neretve, a smanjen dotok slatke vode bi taj proces znatno ubrzao.
– To bi bilo pogubno za deltu Neretve u Hrvatskoj, za život tamošnjeg stanovništva i za poljoprivredu. To se zna već godinama, ali iz Hrvatske nije bilo snažnije reakcije – kaže Pipa Galop.
Iva Njunjić, doktorka biologije, čija je specijalnost proučavanje živih organizama u pećinama, ističe da velika opasnost prijeti i sa ove strane državne granice. Hercegovački krš je pun impresivnih i još neistraženih pećina, a samo na obudu Dabarskog polja ima ih desetak.
– Istraživala sam pećine u mnogim zemljama na svetu, ali samo u ovim pećinama u Dabrskom polju sam videla pećinske zidove pune života. Izuzetna je i brojnost jedinki u tm pećinama. Gornji horizonti će promeniti hidrološki režim ovih pećina, stvaran hiljadama godina. Zbog toga ćemo mnoge vrste izgubiti i pre nego što smo uopšte uspjeli da ih i pronađemo, da im damo imena i zabilježimo da su postojale – kaže Iva Njunjić.
Iva je dio tima Nacionalne geografije koji učestvuje u projektu „Čuvari kraških polja: zaštita nestajućih rijeka Hercegovine”. U sklopu tog projekta Centar za životnu sredinu Banjaluka je, zajedno sa Nacionalnom geografijom, organizovao medijsku turu kroz kraška polja istočne Hercegovine.
Bila je to prilika da novinari, naučnici, zaštitnici prirode i mještani Nevesinja i okoline, svako iz svog ugla, sagledaju šta Gornji horizonti donose ovom kraju i cijeloj regiji.
Branislava Dukić iz Centra za životnu sredinu već 6 godina učestvuje u projektima istraživanja bioraznolikosti hercegovačkog krša.
– Samo na Dabarskom polju, na površini od skromni 30 kvadratnih kilometara, našli smo 45 vrsta vilinih konjica, a to je dvije trećine od njihovog ukupnog broja u BiH. U pećini Radovića pronađeno je oko hiljadu jedinki šišmiša. Ovo su samo neki primjeri koji svjedoče o bogatstvu biorazlolikosti, ali mi ustvari još ne znamo šta imamo na ovim poljama, jer smo tu priču tek “zagreebali i površini” – kaže Branislava Dukić.
Zbog Gornjih horizonata mnoge vrste životinja i biljaka će biti zbrisane sa lica zemlje. Jednostavno, neće moći da se prilagode. Promijeniće se i uslovi za poljoprivredu i stočarstvo, a održivi eko turizam, koji mnogi domaćini već prepoznaju kao budućnost istočne Hercegovine, biće pod velikim znakom pitanja.
Ipak, većina mještana u selima Zovi Do i Biograd ne zna gotovo ništa o sistemu brana i tunela, koja se grade, takoreći, na njihovom kućnom pragu. I oni koji oi tome nešto znaju, ili misle da znaju, izbjegavaju novinare.
– Što bih pričao! Od priče nema ništa, a od gradnje ove brane bi mogao dobiti desetak hiljada maraka, za njivu koja će biti potopljena, a koja mi ionako nije ničemu služila, jer živim u gradu. Obećali su da će mi to isplatiti do kraja godine – kaže jedan penzioner iz Biograda.
Miljan Kovač, novinar iz susjednog sela Zovi Do, vratio sew u zavičaj nakon 27 godina života u Banjaluci. Dobro je upućen u proces izgradnje objekata u sklopu HE Dabar i tvrdi da će ti objekti trajno promijeniti ne samo krajolik, nego i način života, ali da mnogi njegovi zemljaci nisu svjesni toga.
– Ljudi su neobaviješteni i izloženi manipulacijama, a uz to i siromašni, pa su mnogi povjerovali da će se obogatiti, nakon i izgradnje vještačog jezera. Kad god to neko kaže, ja ga pitam, šta je bilo s Bilećom. Bilećko jezero je izgrađeno prije 60 godina, najveća je akumulacija u BiH, a Bileća je i danas jedna od najsiromašnijih opština u zemlji – kaže Kovač.
Sa ovom ocjenom je saglasan i Bojan Pejičić, najktivniji i najglasniji odbornik u SO Nevesinje, inače po struci arhitekta.
Ovaj opozicionar priznaje da dugo ni sam nije mnogo znao o rizicima koji prate izgradnju HE Dabar, a kada je potrudio da sazna više, nailazio je na prepreke. Ali, uspio je da sklopi mozaik.
– Prvo, ovi projekti traju predugo, ne znam da se to radi svjesno ili nesvjesno. Znači, i ako bude neke koristi za narod, to mnogi od nas neće živi dočekati. S druge, pitanje je da li uopšte postoji namjera da se projekt Gornji horizonti završi, ili se da sve ovo radi da bi se namještali tenderi za neke pobratimske firme i izvlačile ogromne količine novca – kaže Pejičić.
I ekolozi se pitaju šta bi, po prirodu i održiv razvoj, bila gora opcija – da graditelji napuste gradilišta i ostave za sobom razrovana brda i polja i nezavršene betonske gorostase, ili da se projekat Gornji horizonti privedu kraju.
– Veća bi šteta bila da se projekat završi, rijeke preusmjere, a polja potope ili isuše. To bi bila nemjerljiva i nepopravljiva devastacija prirode – kategorična je Pipa Galop.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.