Bosna i Hercegovina zaista nudi mnoštvo prizora koji jednostavno oduzimaju dah; od planinskih vrhova, do zelenih oaza uz rijeke ili jezera. U svakom slučaju, tada dolazimo ˝u goste˝ divljini i svim njenim stanovnicima pa čak i zmijama.
U našoj kulturi zmije su oduvijek predstavljale zlo, opasnost i razlog za nekontrolirano histerično ponašanje koje nam je servirano još od biblijskih vremena. Međutim, zmije – kao i sva druga živa bića postoje s razlogom i vrlo su korisne te predstavljaju nezamjenjivu kariku u svom ekosistemu. Osim toga, zbog svojih posebnosti i zanimljivog načina života i te kako su vrijedne divljenja.
Ne diraju vas ako vi ne dirate njih
Prvo se moramo otarasiti predrasuda i panike te neopravdani strah zamijeniti znanjem o zmijama. Zmije, kao i većina životinja ne diraju vas ako vi ne dirate njih jer nijedna zmija se ne hrani ljudima. Osim toga, ne živimo u Australiji, u BiH postoje samo tri vrste otrovnica koje svojim ugrizom mogu uzrokovati zdravstvene probleme čovjeku, to su: poskok, šarka i balkanski šargan.
Sve tri zmije pripadaju rodu ljutica (Vipera) i lako ih je raspoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, trokutastom obliku glave koji je jasno odijeljen od vrata, kratkom zdepastom tijelu i zjenicama u obliku vertikalnog proreza.
Od ove tri vrste poskok je najotrovniji. To je i najotrovnija evropska zmija, a time i najopasnija. Relativno je mirna i spora zmija koja napada samo kad je uznemirena. Lako je prepoznatljiv po roščiću na vrhu nosa te uprkos svom nazivu ne može skakati, ali ga se ponekad može naći u krošnjama stabala s kojih se može baciti ako se nađe u opasnosti.
Kako se ponašati u staništu zmija?
Kao što je već rečeno, ma koliko si mi laskali – zmijama nipošto nije cilj ugristi nas. Mi smo daleko veći plijen od onog na koji su navikle te su svi ugrizi zmije zapravo posljedica njihovog uznemiravanja i u potpunosti nesretan događaj.
Međutim, potrebno je naučiti ˝bonton˝ divljine, tačnije kako se ponašati kada dođemo “zmijama u goste”. Pravila su jednostavna:
Prikladna odjeća i obuća: duge hlače i planinarske čizme.
Izbjegavati nepregledna mjesta za odmor.
U jesen pripaziti na grane drveća i grmlje kraj mjesta prolaska – u to doba se tamo rado sunčaju poskoci.
Ukoliko opazite otrovnu zmiju, držite se na pristojnoj udaljenosti od najmanje dva metra.
Kad god je moguće zmiju zaobiđite s dužnim strahopoštovanjem ili je zaplašite udarcima o tlo (zmije izrazito dobro osjete vibracije tla pomoću donje čeljusti).
Šta učiniti ako vas ugrize otrovnica?
Na sreću, naše otrovnice nisu ni približno toliko otrovne kao primjerice neke australijske zmije čiji ugrizi u velikom broju slučajeva znače neizbježnu smrt. Ugriz poskoka, kao naše najotrovnije zmije, u najvećem broju slučajeva ne mora završiti pogubno. Burnost i opasnost reakcije ovisi najčešće o zdravstvenom stanju žrtve i sklonosti alergijskim reakcijama.
U svakom slučaju, zmije mogu vrlo precizno odrediti koliku dozu otrova žele ispustiti u pojedinom ugrizu. Iskusnije zmije u pojedinim slučajevima kada se radi o obrambenom ugrizu uopće i ne moraju ispustiti otrov, što se naziva ˝suhi ugriz˝.
Ako dođe do ugriza, učinite sljedeće:
Ne pokušavajte uhvatiti zmiju. Time riskirate još ugriza, a liječnici ionako dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice. Uostalom, za ugrize svih naših otrovnica primjenjuje se jedinstven protivotrov.
Ugrizena osoba se mora umiriti i ne smije paničariti (koliko god to u datom momentu ludo zvučalo).
Uklonite odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja, preporučuje se i imobilisati ranu ako je moguće, prenosi Avaz.
Ne pokušavajte rezati ranu niti isisavati otrov ustima.
Žrtvu ugriza što prije prevezite do liječnika ili pozovite hitnu pomoć.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.