Nakon poznatog Liberlanda, grupa tinejdžera predvođena kalifornijskim mladićem Vajatom Bekom proglasila je novu mikrodržavu pod nazivom Federalna Država Gapla (eng. Federal States of Gapla), piše Blic.
Iako ovu samoproglašenu državu ne priznaje nijedna zvanična vlada na svijetu, ugledni njemački list Zidojče cajtung posvetio joj je veliku reportažu, analizirajući širi istorijski i filozofski kontekst ovakvih neobičnih poduhvata.
Država iz “grupnog četa” na internetu
– Kao tinejdžer sam osnovao sopstvenu zemlju i čak sam pozvan da govorim pred UN – sa 17 godina – započinje priču Vajat Bek.
Zvuči nevjerovatno, ali realnost je znatno drugačija od tradicionalnog poimanja državnosti. Gapla zvanično polaže pravo na 205 hektara zemljišta uz Dunav. Riječ je o teritoriji za koju osnivači tvrde da je terra nullius – odnosno zemlja na koju, zbog specifičnog i još uvijek neriješenog graničnog spora između Beograda i Zagreba, zvanično ne polažu pravo ni Srbija ni Hrvatska.
Zanimljivo je da sam Vajat Bek, kao ni većina njegovih saradnika, nikada u životu nije kročio na tih 205 hektara dunavskog blata. Umjesto na terenu, ova država funkcioniše u virtuelnom svijetu.
Kako ironično primjećuju njemački reporteri, današnje mikrodržave uglavnom nastaju kao grupni četovi na platformi Discord, dok se njihova “diplomatija” i rasprave vode na forumima poput Redita. Teško je i zamisliti da bi tinejdžeri iz sunčane Kalifornije zaista došli da žive na divljoj i nepristupačnoj obali rijeke.
Stranica sajta “mikrodržave” Gapla
Bez obzira na geografsku udaljenost, Gapla ima sve digitalne atribute jedne nacije:
Zvanični veb-sajt, zastavu i grb
Dizajnirane pasoše i registarske tablice
Proklamovanu misiju: Na njihovom sajtu piše da je cilj Gaple jačanje “mira i harmonije” među narodima, kao i kreiranje “moderne i inovativne nacije”.
Istorija i smisao mikrodržava: Od umjetnosti do mutnih poslova
Njemački mediji podsećaju da Gapla nije nikakav izolovan incident, već dio dugog istorijskog niza “mikronacija”. One kroz istoriju često služe kao politički ili filozofski eksperimenti, ali i kao paravan za profit.
Novinari Zidojče cajtunga navode nekoliko istorijskih primjera:
Elgarland-Vargaland: Projekat švedskih umjetnika koji su proglasili državu u kojoj je bukvalno svakom građaninu dozvoljeno da bude kralj.
NSK (Nova slovenska umetnost): Slovenački umetnički kolektiv, predvođen Peterom Mlakarom, proglasio je 1992. godine svoju državu. Ona nije imala fizičku teritoriju, ali je izdavala prave pasoše i, vjerovali ili ne, stekla ogroman broj pristalica i aplikanata u Nigeriji.
Liberland i Verdis: Neposredni susjedi nove Gaple. Čeh Vit Jedlička je još 2015. godine osnovao Liberland na Dunavu kao “najslobodniju zemlju na svijetu”, gdje se porezi plaćaju dobrovoljno, a administracija vodi preko blokčejn tehnologije. Slična priča prati i projekat pod nazivom Verdis.
Međutim, mikrodržave nemaju uvek samo romantičarsku ili umjetničku pozadinu. Kako objašnjava njemački list, ovakve zone u prošlosti su često nastajale radi izbjegavanja zakona – kao ofšor zone za sumnjive poslove bankara, utočišta za kazina ili za registraciju brodskih prevoznika koji žele da izbjegnu plaćanje poreza u matičnim zemljama.
Gdje je zapravo problem
Iako osnivači Gaple maštaju o “modernoj naciji”, stvarnost na terenu je znatno komplikovanija. Teritorije na Dunavu koje ovi entuzijasti proglašavaju “ničijom zemljom” u praksi su pod kontrolom pograničnih organa, pijre svega hrvatske policije, koja striktno brani pristup i fizički ulazak na te parcele.
Zbog toga, prostor na Dunavu zapravo služi samo kao simboličko pokriće. Za mlade ljude iz cijelog svijeta, tačka na mapi između Srbije i Hrvatske daje privid legitimnosti njihovoj internet zajednici, dok stvarni život “države” ostaje bezbjedno ušuškan na serverima i društvenim mrežama.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.