Društvo

NIJE SRAMOTA POTRAŽITI POMOĆ Zašto odlazak kod psihoterapeuta i dalje izaziva nelagodu?

Društvo je donekle normalizovalo odlazak na psihoterapiju, ali još nije spremno da bez predrasuda prihvati problem mentalnog zdravlja. Oni koji skupe hrabrosti da potraže pomoć i suoče se sa problemom, olako bivaju meta osude i etiketiranja.

NIJE SRAMOTA POTRAŽITI POMOĆ Zašto odlazak kod psihoterapeuta i dalje izaziva nelagodu?
FOTO: VALELOPARDO/PIXABAY

Ja se sjećam kada sam prvi put progovorila o tome jer sam bila na terapiji lijekovima, ljudi su rekli da to ne govorim jer će ljudi misliti da sam luda. Svaki put kada ja progovorim o tome i pričam o svom iskustvu sa psihoterapijom, kada govorim o svojim anksioznim napadima ili dok sam pričala o tome kako sam bila na terapiji i kako sam se sa nje skinula, bez obzira na to što ima prevrtanja očima, ružnih komentara i ljudi koji ne mogu da vjeruju da ja o tome javno pričam na taj način, mnogo je više onih koji su zbog mene otišli na psihoterapiju i koji su osjetili da nisu sami – rekla je Brankica Raković, urednica magazina „Lola“.

Ljudi kao ljudi, i za ovo pitanje imaju dvije krajnosti. Jednima se bez razmišljanja ili bilo kakvog validnog pokrića olako lijepi etiketa dijagnoze, a oni koji priznaju da je imaju tretiraju se kao da imaju teško zarazno oboljenje.

– Mnogo smo popularizovali pojmove kao što su anksioznost, depresija, psihopata, narcis… Ti su nam pojmovi postali gotovo svakodnevni da uopšte nemamo svijest o težini tih riječi i šta ti pojmovi zaista nose. Previše ih olako koristimo, a sa druge strane zaista postoji osuđujući momenat kada se lična dijagnoza i terapija iznese u javnost – rekla je Irena Spasojević, psihoterapeut.

Psiholozi se suočavaju i sa ozbiljnijim problemom sa najosjetljivijom kategorijom – djecom.

– Sve je kompleksniji rad sa djecom i adolescentima. Neki problemi u mentalnom zdravlju koji su prije bili karakteristični da se javljaju u odrasloj dobi sada se javljaju mnogo ranije u dječijoj dobi kao što su različiti poremećaji ličnosti i ona najteža oboljenja mentalnog zdravlja – psihoze – rekla je Ivana Zečević, predsjednica Upravnog odbora Društva psihologa Republike Srpske.

Ovo potvrđuju i oni koji svakodnevno primaju znatan broj poziva djece i adolescenata sa problemima.

– Svako četvrto dijete se nama obratilo za pomoć sa mentalnim zdravljem, odnosno sa nasiljem i temama suicida – rekla je Maja Kovačević, savjetnik savjetodavne linije „Plavi telefon“.

Negativna osjećanja su normalna i nije problem kada postoje, ali postoje jasni alarmi organizma koji traže pomoć. Bezvoljnost, ideja besmisla, apatija, problemi sa snom, apetitom i libidom koji traju sedmicama zahtijevaju stručnu pomoć. Podrška prijatelja jeste važna, ali ne može zamijeniti pomoć psihoterapeuta ili psihijatra, prenosi ATV.