Odgovor na prvo pitanje je, bez sumnje, da. Ne moramo zamišljati: to su scene, koje viđamo svakodnevno, ne samo u Banjaluci, nego širom Republike Srpske.
Ali, te prostorije za rashlađivanje i tu hidrataciju radnika, kao da su fudbaleri na Mundijalu, zvuče nestvarno. A to su samo neke od mjera za zaštitu zdravlja radnika, koji rade na otvorenom na visokim temperaturama, zasnovanih na Međunarodnom standardu ISO 7243.
Uz to se preporučuje i “rotacija radnika” i potpuni prekid fizičkog rada na direktnom suncu u najtoplijem dijelu dana, od 11 do 16 sati.
Sve ovo zvuči kao naučna fantastika, jer u Republici Srpskoj se zaštita radnika, koji skapavaju na vrućini, svodi na “preporuke”, koje se mogu, a ne moraju poštovati. Sve je dakle, prepušteno dobroj volji poslodavca.
Dogodine u ovo doba…
Savez sindikata Republike Srpske je odlučio da takvoj praksi stane u kraj.
Predsjednik Saveza sindikata RS, Goran Stanković, podsjeća na slučaj, koji se dogodio u ljeto prošle godine, kada je građevinski radnik, koji je radio na visokoj temperaturi izgubio svijest, pao sa zgrade i poginuo.
– Takve se tragedije ne smiju dešavati i zaštita zdravlja i bezbjednosti radnika mora biti zakonom propisana obaveza. Dogodine u ovo doba imaćemo propise koji će to garantovati – poručio je Stanković na panel diskusiji o radu na otvorenom na izrazito visokim temperaturama.
Sindikalci su, uz podršku Fondacije Fridrih Ebert u BiH, organizovali ovaj skup, kako bi čuli mišljenja stručnjaka iz oblasti zaštite na radu, medicine rada i javnog zdravstva, kao i predstavnika poslodavaca, Vlade RS i Inspektorata RS.
Kako je na skupu istaknuto, klimatske promjene su promijenile sve, pa i svijet rada. Ono što je nekad važilo za naše bake i djedove, koji su po cijele dane radili u polju, danas više ne pije vode. Niti smo mi isti ljudi, kao naši preci, niti su ljeta ista kakva su bila prije 50 ili 60 godina.
Edis Arifagić, nacionalni koordinator Međunarodne organizacije rada u BiH, upozorava da su zbog rada na visokim temperaturama, koji dovodi do umora i pada koncentracije, tokom ljeta najčešće povrede radnika u građevinarstvu i poljoprivredi.
– Mnoge zemlje su uvele obavezne zaštitne mjere. Španija je, nakon niza smrtnih slučajeva, pooštrila propise u vezi sa zaštitom na radu, u Kataru zabranjen rad na građevinama u najtoplije doba dana – naveo je Arifagić i dodao da se i u BiH moraju uvoditi obavezne zaštitne mjere, jer su sve duži periodi sa temperaturama višim od 35 od 35 stepeni.
Da je potrebno slijediti EU standarde zaštite na radu, saglasna je i Aleksandra Jakšić, stručna saradnica za zaštitu i zdravlje na radu u Savezu sindikata RS.
– Moramo se oslanjati na medicinsku struku i na međunarodna iskustva. U Evropskoj uniji se u najtoplijem dijelu dana prestaje sa radom na otvorenom, na terenu se za radnike obezbjeđuje pitka voda, praktikuju se češće pauze. I kod nas postoje preporuke, ali ih se niko ne pridržava. Zakon o radu RS propisuje da poslodavac mora da obezbijedi zdravo i sigurno okruženje za rad, ali nije precizirano šta to tačno znači – ističe Aleksandra Jakšić.
Karcinom po glavi radnika
Ona dodaje da su u preduzećima, gdje je organizovan sindikat, radnici bolje zaštićeni, jer se sindikalci bore za bolje uslove rada.
– Ako nema sindikata, radnici se plaše, nisu organizovani, a nisu ni informisani o svojim pravima – ističe Jakšićeva.
Koliko rad na visokim temperaturamo može biti poguban po zdravlje radnika, svjedoče i statistike Svjetske zdravstvene organizacije.
– Prema statistikama SZO, svaki treći otkriveni karcinom kože je posljedica rada na otvorenom, dakle karcinom kože bi mogao biti profesionalno oboljenje – istakla je dr Nada Marić iz Zavoda za medicinu rada i sporta RS.
Ona je navela da se u Srpskoj godišnje otkrije od 5.000 do 6.000 novih slučajeva karcinoma kože, od kojih čak 3.000 kod radnika.
Marićeva je saglasna da mjere za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika moraju biti obavezujuće i propisane zakonima i podzakonskim aktima. Navodi primjer Belgije, gdje je za nateže poslove rad na otvorenom zabranjen čim se živa u termometru popne preko 26 stepeni.
– Na 29 stepeni u ovoj zemlji se na otvorenom ne mogu raditi ni lakši poslovi. Mi, naravno, nismo Belgija, ovakvi standardi bi bili previše rigorozni, ali ne možemo dozvoliti ni situaciju u kojoj nema nikakvih ograničenja – navodi dr Nada Marić.
Dr Vesna Rudić Grujić iz Instituta za javno zdravstvo RS je istakla da aerozagađenje dodatno pogorčava situaciju, kada je u pitanju zdravlje radnika, koji rade po najvećoj žezi.
Oni rade na + 60
Pogotovo je teško radnicima koji, na visokim temperaturama, rade sa otvorenim plamenom, na skelama ili krovovima zgrada, kao i putarima koji rade sa asfaltom. Procjenjuje se da na ovakvim radnim mjestima, u najtoplije doba dana, temperatura dostiže i preko 60 stepeni.
U takvim uslovima, kako ističe Goran Šobot iz instituta za zaštitu i ekologiju RS, mere zaštite su minimalne.
– Neke firme prekidaju rad u najtoplijem dijelu dana, ali samo u ekstremnim uslovima, što se dešava nekoliko dana godišnje. Inače nema dodatnih pauza ni rashlađivanja. Izuzetak su kineski radnici, koji rade na izgradnji autoputa. Oni imaju kampove na gradilištu, pa se rotiraju, tako da nekoliko sati jedna grupa radi, a druga odmara i rashlađuje se, a potom se zamijene – kaže Šobot.
Kada su u pitanju domaći radnici takvih rotacija, kaže, nema, a nema ni rashlađene pitke vode, na visini od 30 ili 40 metara, ni kratke pauze u toku rada.
– Preporuke iz inostranstva su da na svaki sat rada na visokim temperaturama treba napraviti pauzu od 10 do 15 minuta – ističe Šobot.
On se zalaže za to da se definišu radna mjesta sa povećanim rizikom, a takvi su poslovi radnika koji montiraju skele, armirača, fasadera i krovopokrivača.
– Za takve poslove je potrebna posebna provjera zdravlja srca, pluća i centra za ravnotežu, a neophodni su i periodični pregledi na svakih 12 mjeseci. Te preglede mnogi poslodavci izbjegavaju kao “suvišan trošak” – kaže Šobot.
On ističe da je u Srpskoj situacija naročito osjetljiva, zato što je većina domaćih građevinskih radnika starija od 50 godina, a na građevinama ima i penzionera.
Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata radnika u građevinarstvu i stambeno komunalnoj djelatnosti, tvrdi da su u ovoj oblasti neophodni jasni propisi, kojih se moraju pridržavati i poslodavci i radnici.
Gdje je crvena linija?
– Nije radniku lako, na plus 35, nositi šljem i zaštitnu obuću, koja ga dodatno zagrijava, nije lako dolaziti na posao u zoru, pa ići kući, pa opet predveče doći na posao, ali moraju i radnici voditi računa o svom zdravlju i sigurnosti – poručuje Vrabičićeva.
Dodaje da cilj sindikata nije da poslodavcima baca klipove pod točkove i da guši privredu.
– Većina poslodavaca poštuje i štiti radnike, ali zbog onih drugih bi bilo najbolje da obaveze definišu propisima i da bude obavezujuće za sve – rekla je Dragana Vrabičić.
I za Inspektorat RS bi to bilo najbolje rješenje, saglasna je inspektorka rada Nataša Vukoje.
– Kada ovakav propis bude na snazi, on će prije svega djelovati preventivno. Ali, važno je da sva uputstva budu na jednom mjestu, da se jasno definiše sve, pa i famozna crvena linija, to jest kritična temperatura na kojoj se mora obustaviti rad. Tom postupku treba pristupiti vrlo obazrivo, jer pitanje je da li su za ovu oblast relevantni podaci Hidrometeorološkog zavoda RS, jer meteorolozi temperaturu mjere u hladu, u bijelim drvenim kućicama, a to nije ista temperatura koju imamo na gradilištima – jasna je Nataša Vukoje.
“Nema EU ništa, što mi nemamo”
I dok svi ostali “relevantni faktori” smatraju da ovu oblast treba jasno normirati, kako bi se zaštitilo ono malo radnika, koliko je u Srpskoj ostalo, predstavnici Vlade i poslodavaca tvrde da je sve u najboljem redu.
Igor Ratković, načelnik odjeljenja zaštite i zdravlja na radu u Ministarstvu rada RS, kaže da je Zakon o zaštiti na radu usklađen sa direktivom EU.
– Pratimo evropske propise i standarde, ništa kod njih nema što nema kod nas – kaže Ratković.
A direktor Unije poslodavaca RS, Saša Aćić, tvrdi da bi još jedan dodatni propis samo zakomplikovao situaciju, jer, kako kaže, ni već važeća 22 podzakonska akta nisu donijela napredak u ovoj oblasti.
– Radnici i dalje ginu na poslu i umiru od karcinoma, a pojedine kompanije profitiraju na izradi akata o procjeni rizika, od kojih nema nikakve koristi. Što se tiče zaštite radnika koji na vrućinama rade na otvorenom, smatram da oni nisu ugroženi. Poslodavci odavno rade preraspodjelu radnog vremena, jer čuvaju radnike. Ne trebaju nam, dakle, nikakvi novi propisi. I ove mjere i ovi propisi, koje već imamo, su sasvim dovoljni ako ih se pridržavamo – smatra Saša Aćić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.