Predsjednik Privredne komore Republike Srpske Goran Račić u intervjuu za Srpskainfo govori o razlozima industrijskog pada, nedostatku radne snage, perspektivi stranih investicija, zavisnosti od zapadnih tržišta… -Dok se evropska ekonomija ne oporavi, teško je očekivati stope rasta industrijske proizvodnje kakve smo imali prije izbijanja ovih kriza kaže Račić.
U ovom momentu kakva je privreda Republike Srpske?
Naša privreda proteklih četiri-pet godina prolazi kroz velike izazove. Struktura ekonomije pokazuje da smo, kada je riječ o izvozu, veoma zavisni od međunarodnog tržišta. Između 70 i 75 odsto izvoza vezano je za razvijene zemlje Zapadne Evrope, prije svega Italiju, Austriju i Njemačku. Kada su te zemlje suočene s problemima i krizom, to se indirektno prenosi i na našu ekonomiju. Od 2021. godine imamo ozbiljne probleme sa izvozom, a samim tim i sa prerađivačkom industrijom, koja predstavlja osnovu svake ekonomije. Oko 90 odsto našeg izvoza dolazi upravo iz prerađivačke industrije. Problemi su prvenstveno izvozne prirode, odnosno posljedica pada tražnje na zapadnim tržištima, ali i određenih poremećaja na domaćem tržištu. U prvih pet mjeseci ove godine pad u prerađivačkoj industriji iznosi oko sedam odsto, u energetici oko 10 odsto, a u rudarstvu čak 20 odsto. Svjedoci smo problema vezanih za željezaru u Ljubiji, kao i teškoća sa kojima se suočava žejlezara u Zenici. Nakon povlačenja kompanije Mital sa našeg tržišta, novi kupci nisu naišli na razumijevanje Savjeta ministara BiH. Nažalost, nisu donesene zaštitne mjere koje bi omogućile željezari da nastavi rad i lakše prevaziđe izazove na međunarodnom tržištu. Zbog toga je proizvodnja obustavljena, a posljedice danas osjećamo kroz pad u rudarskom sektoru od oko 20 odsto. Ali, očekujemo da se međunarodni sukobi, koji su doprinijeli ovim ekonomskim problemima, postepeno stabilizuju. Potrebno je da se Evropa ponovo fokusira na ekonomska pitanja i razvoj, umjesto da najveći dio pažnje bude usmjeren na geopolitičke krize i sukobe. Dok se evropska ekonomija ne oporavi, teško je očekivati stope rasta industrijske proizvodnje kakve smo imali prije izbijanja ovih kriza.
Ima li prostora za optimizam? Gdje ga vidite?
Optimizma ima. Nijedna kriza ne traje večno i svaki sukob se prije ili kasnije mora okončati. Vjerujem da će tokom 2026. godine doći do smirivanja dijela aktuelnih sukoba, dok bi 2027. mogla donijeti stabilizaciju prilika u Ukrajini i šire. Upravo zato očekujem da bi 2027. godina mogla biti godina oporavka naše ekonomije, prije svega zahvaljujući oporavku privrede Zapadne Evrope.
Uprkos svim ovim problemima o kojima ste govorili, da li je Republika Srpska atraktivna destinacija za investitore?
Da nemamo izražene političke tenzije, Republika Srpska, a samim tim i Bosna i Hercegovina, bila bi mnogo atraktivnija za međunarodne investitore. Većina investitora koji su u proteklih dvadesetak godina došli u BiH počela je sa skromnim očekivanjima. Uglavnom su iznajmljivali poslovne prostore i zapošljavali između 15 i 50 radnika. Vremenom su prepoznali prednosti našeg poreskog sistema, ali i kvalitet domaće radne snage. Primjer za to je kompanija „Mahle“ iz Laktaša, koja je počela rad u iznajmljenom prostoru, a danas zapošljava oko 300 radnika. Nakon što su iscrpili mogućnosti širenja na postojećoj lokaciji, investirali su u novi proizvodni objekat površine 30.000 kvadratnih metara i planiraju da u narednim godinama povećaju broj zaposlenih na 1.000. Nedavno sam posjetio i jednu kompaniju u Derventi koja posluje u automobilskoj industriji. Proizvode kompozitne dijelove za Porsche i BMW, uključujući branike, spojlere i sjedišta. Reč je o veoma zahtevnoj proizvodnji koja se paralelno razvijala u Derventi i Maroku. Za samo tri godine kompanija iz Dervente ostvarila je izvoz od 55 miliona maraka, dok projekat u Maroku nije ostvario očekivane rezultate. Zbog toga postoji mogućnost da se dio proizvodnje iz Maroka prebaci na druge lokacije, uključujući Derventu. Kada bi političke tenzije bile smanjene i stavljene pod kontrolu, interesovanje stranih investitora za naše tržište bilo bi znatno veće. Ono što nam trenutno najviše nedostaje jeste radna snaga. Sve kompanije koje posluju na našem tržištu svoje razvojne planove prilagođavaju mogućnostima zapošljavanja lokalnih radnika. Kada bismo imali veći broj raspoloživih radnika, njihov razvoj bio bi mnogo brži, a investicije i planirani projekti realizovali bi se u znatno kraćem roku.
Znači li to da je uvoz radne snage zapravo postao naša nužnost?
Ne bih pitanje uvoza radne snage posmatrao izolovano. Potrebno je sagledati kompletno tržište rada i mogućnosti za obezbjeđivanje potrebne radne snage. Prije svega, veliki broj naših ljudi u posljednjih pet i više godina napustio je ove prostore. S obzirom na to da se i evropske zemlje suočavaju sa ekonomskim izazovima, vjerujem da značajan dio tih ljudi treba podstaći da se vrati. Njihov povratak ne bi trebalo posmatrati kao neuspjeh, već kao priliku da svoje znanje i iskustvo ponovo ulože ovdje. Država bi kroz različite mjere i podsticaje trebalo da stvori uslove za njihov povratak. Drugi potencijal nalazi se u javnom sektoru. Već duže vrijeme ukazujem na to da u pojedinim javnim preduzećima i institucijama postoji višak radne snage. Uz odgovarajuće programe podsticaja za prelazak u realni sektor ili samozapošljavanje, kao i ograničavanje novog zapošljavanja u javnom sektoru, mogli bismo u prelaznom periodu obezbijediti desetine hiljada radnika za potrebe privrede. Dakle, rješenje vidim kroz povratak ljudi iz inostranstva, veće uključivanje radnika iz javnog sektora u realnu ekonomiju i, kao treću opciju, dolazak radnika iz trećih zemalja, prije svega iz Azije. Danas možda imamo privilegiju da nas u ugostiteljskim objektima u Banjaluci uglavnom uslužuju domaći radnici, ali će u narednih četiri do pet godina značajan dio zaposlenih u hotelima, restoranima i kafićima vjerovatno dolaziti iz azijskih zemalja.
Šta bi moglo da zadrži naše radnike ovdje?
Prije svega, perspektiva. Pozitivna mjera je odluka o povratu PDV-a pri kupovini prve nekretnine. To je prijedlog koji smo prije nekoliko godina predstavili kao jedan od načina da se ublaži odlazak mladih ljudi. Povrat 17 odsto vrijednosti prve nekretnine predstavlja značajan podsticaj, posebno u sredinama poput Banjaluke, gdje su cijene stanova veoma visoke. Taj novac mladim ljudima može pomoći da opreme stan i lakše započnu samostalan život. S druge strane, mnogo toga zavisi od političke stabilnosti. Stalne političke tenzije između nosilaca vlasti u BiH negativno utiču na mlade generacije. Potrebno je pronaći način da se politike, posebno one koje se odnose na demografiju i zapošljavanje, prilagode generaciji Z, koja ima drugačija očekivanja, vrijednosti i pogled na budućnost. Ako mladima ponudimo više prilika za zaposlenje, samozapošljavanje i profesionalni razvoj, uz osjećaj stabilnosti i perspektive, vjerujem da će veći broj njih svoju budućnost graditi upravo na ovim prostorima.
Privredna komora Srpske podnijela je krivičnu prijavu protiv člana UO UIO BiH Zijada Krnjića zbog blokade donošenja akata za omogućavanje rada graničnog prelaza u Gradiški. Koliku direktnu finansijsku štetu je pretrpjela Republika Srpska zbog ovoga?
Ne bih rekao da je štetu pretrpjela samo Republika Srpska. Ako posmatramo građane i privredu u cijeloj BiH, posljedice su osjetili svi. Ako govorimo o privredi, Federacija BiH, zbog većeg broja stanovnika i kompanija, vjerovatno je pretrpjela i veću štetu od Republike Srpske. Kada sam razgovarao sa privrednicima iz Federacije BiH, svi su podržali našu inicijativu za podnošenje krivične prijave. Podršku smo dobili i kroz pisma i zvanične reakcije. S druge strane, pojedini političari pokušavali su da pronađu opravdanje za postupke člana Upravnog odbora UIO. Smatram da pitanje raspodjele prihoda od PDV-a treba da bude riješeno kroz institucije i sudske procese. To ne smije biti razlog za blokiranje odluka koje su od direktnog značaja za građane i privredu. Politički predstavnici i članovi Upravnog odbora UIO trebalo bi da pronađu rješenje za otvorena pitanja, a ne da posljedice njihovog neslaganja snose građani i privreda. Zbog toga smo odlučili da podnesemo prijavu protiv gospodina Krnjića. Posebno su problematične bile njegove izjave nakon sjednice Upravnog odbora, u kojima je tvrdio da postoje i drugi granični prelazi sa istim kapacitetima kao Gradiška. To jednostavno nije tačno. U tom trenutku samo su Gradiška i Bijača bili granični prelazi prve kategorije preko kojih se mogao odvijati promet roba koje podležu fitosanitarnom i veterinarskom pregledu. Njegove izjave pokazale su ili nedovoljno poznavanje problematike ili pogrešnu procjenu značaja ovog pitanja za privredu. Ovim postupkom želimo poslati jasnu poruku da svi nosioci javnih funkcija moraju raditi u interesu građana i privrede. U stalnoj smo komunikaciji sa Tužilaštvom BiH i očekujemo da predmet bude razmatran po hitnom postupku. Vjerujemo da će uskoro početi i zvanične procedure u ovom slučaju.
Imate li informacije kako sada funkcioniše novi granični prelaz u Gradišci? Da li je situacija olakšana?
Funkcioniše dobro. Postoji određeni nedostatak kadrova u Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje, ali su već pokrenute aktivnosti na angažovanju dodatnog broja zaposlenih kako bi se odgovorilo na povećane potrebe. Ranije smo imali dvije saobraćajne trake, a danas četiri, što je značajno unaprijedilo protok putnika i robe. Primjetan je i rast broja korisnika ovog graničnog prelaza. Dio putnika koji su ranije koristili druge prelaze, poput Broda ili Svilaja, sada bira Gradišku zbog bolje povezanosti autoputem sa drugim destinacijama. Možemo reći da trenutni kapaciteti graničnog prelaza u Gradišci zadovoljavaju potrebe korisnika. Pozdravljamo i odluku BiH i Hrvatske o proširenju mreže graničnih prelaza prve kategorije. U tom procesu predviđeni su i prelazi Izačić i Svilaj, koji bi u budućnosti trebalo da omoguće promet svih vrsta robe, uključujući robu koja podliježe fitosanitarnim i veterinarskim kontrolama.
Prije desetak dana obišli ste naše firme u Njemačkoj koje tamo rade na osnovu detašmana. Kakvo je stvarno stanje na njemačkom tržištu i u njihovoj ekonomiji?
Njemačka ekonomija suočava se sa ozbiljnim izazovima. Bilježi se pad industrijske proizvodnje, smanjena tražnja za nekretninama, a brojne velike investicije koje su bile u fazi realizacije trenutno su zaustavljene ili usporene. Inače, BiH na osnovu međudržavnog sporazuma između tadašnje Savezne Republike Njemačke i Jugoslavije iz šezdesetih godina prošlog vijeka, ima mogućnost da njeni radnici rade u Njemačkoj kroz sistem detašmana. Cilj tog sporazuma bio je da omogući zaposlenje radnika, ali i prenos znanja i iskustava koja bi po povratku mogli primeniti na domaćem tržištu. BiH trenutno raspolaže kvotom od 2.000 detašmana, odnosno mogućnošću da toliko radnika radi u Njemačkoj. Od toga Republika Srpska ima kvotu od približno 660 radnika. Međutim, iskorištenost tih kapaciteta trenutno iznosi svega 35 do 40 odsto. To jasno pokazuje da se njemačko građevinarstvo nalazi u krizi i da je broj novih projekata znatno manji nego ranijih godina. Nekada je postojala potreba za povećanjem broja naših radnika u Njemačkoj, dok danas nije iskorišteno ni pola raspoloživih kapaciteta. Tokom posjete Njemačkoj razgovarali smo sa našim radnicima, predstavnicima diplomatsko-konzularne mreže i institucijama nadležnim za tržište rada. Cilj je da se procedure vezane za boravak i rad naših ljudi dodatno pojednostave i da se smanji administrativno opterećenje. Istovremeno ćemo, zajedno sa njemačkim privrednim komorama i partnerskim organizacijama, raditi na promociji naših kompanija kako bi dobile nove poslovne prilike. Ne očekujemo značajnije promjene u narednih nekoliko mjeseci, ali želimo da već tokom naredne godine stvorimo uslove za veći angažman naših firmi i radnika. Važno je istaći da naše kompanije u Njemačkoj rade veoma zahtjevne i tehnološki napredne poslove. Tokom posjete centrali kompanije Bosch imali smo priliku da vidimo projekte na kojima radi kompanija Termomontaža iz Banjaluke, koja izvodi složene sisteme ventilacije, grijanja i hlađenja. Riječ je o savremenim tehnologijama koje omogućavaju reciklažu vazduha i maksimalnu energetsku efikasnost objekata. Takvi projekti predstavljaju budućnost građevinske industrije i izuzetno su važni za razvoj znanja i kompetencija naših kompanija.
Zašto je važno da naše kompanije ostanu prisutne na njemačkom tržištu?
Iz više razloga. Prije svega, poslovi koje naše kompanije realizuju u Njemačkoj predstavljaju značajan izvor prihoda i svojevrsni izvozni potencijal za domaću privredu. S druge strane, naši radnici i kompanije kroz rad na njemačkom tržištu imaju priliku da prate najnovija tehnološka dostignuća i savremene standarde poslovanja. Znanja i iskustva koja tamo stiču mogu kasnije primjeniti u Republici Srpskoj i BiH. Zbog toga nam je cilj da zadržimo postojeći nivo angažmana naših radnika u Njmačkoj, ali i da ga vremenom vratimo na nivo koji je postojao prije početka aktuelne krize. Takođe, želimo da našim kompanijama obezbijedimo što jednostavnije procedure kada je riječ o pravi radnika, administraciji i boravišnim dozvolama. Njemačka intenzivno radi na digitalizaciji svojih usluga i veliki dio procesa koji se ranije obavljao putem papirne dokumentacije danas se prebacuje u elektronski oblik. Dio digitalnih alata već je dostupan, a očekuje se da će do kraja godine proces biti dodatno unapređen. To će značajno olakšati poslovanje naših kompanija i radnika. Istovremeno, iskustva koja smo videli u Nemačkoj mogu biti korisna i za nas, posebno kada je reč o daljoj digitalizaciji procesa i usluga u Republici Srpskoj.
Krivična prijava zbog blokade otvaranja graničnog prelaza Gradiška
Blokade prevoznika nanose ogromnu štetu privredi
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.