Srpska prestonica nedavno je postala mjesto ogranka njegovog poslovanja, a do širenja biznisa u “nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu” vjerovatno nikada ne bi ni došlo da se u pozadini preduzetničke priče nije sakrila ljubavna priča.
Moja supruga Sanja je Beograđanka, njena porodica živi na Novom Beogradu. Volimo da posjećujemo Srbiju i nastojimo da provedemo najmanje dva mjeseca godišnje uživajući na Savi u Bloku 70. Naša djeca obožavaju i komšinicu, tako da je to razlog više za dolazak – počinje Greg priču za “Blic“.
Spojila ih nauka
Kako navodi, buduću izabranicu upoznao je tokom studija neuronauke u En Erboru, kada je Sanja već radila na tamošnjem univerzitetu.
– Kao većina velikih ljubavnih priča i naša je počela upoznavanjem u baru – kaže kroz smijeh, dodajući da je u lokalu tada radilo dosta Srba, zbog čega su se mahom naši državljani i okupljali u baš tu.
Danas imaju dvije kćerke, uzrasta tri i četiri godine, koje su, prema njegovim riječima, samo jednom prisustvovale njegovoj konferenciji i to baš u Srbiji, decembra prošle godine.
O svom učešću na dva Festivala nauke u Srbiji, Greg govori sa velikim ponosom, te navodi da je imao sreće da učestvuje na takvim manifestacijama.
– Ostvario sam kontakt i saradnju sa Univerzitetom u Beogradu i to sa Biološkim fakultetom i Fakultetom za inženjerski menadžment. Imamo i tim u Novom Sadu koji radi na razvoju našeg softvera, ali i na tehničkoj podršci – kaže on, ističući da je ogranak njegove kompanije upravo otvoren i u Beogradu.
Cilj je, zapravo, da se rad na izumima i proizvodnja za evropsko područje presele u Srbiju.
– Imamo dosta planova za predstojećih par godina, među kojima su neuro-roboti i novi interfejs moždanih mašina – uzbuđeno najavljuje Gejdž.
Za sve je “kriv” pacov
Odluku da postane neuronaučnik, Greg je, tvrdi, donio dok je radio kao industrijski inženjer.
– Prije nego što sam se upustio u posao kojim se danas bavim, razvijao sam hardvere za kioske sa ekranom osjetljivim na dodir u Atlanti. Nakon toga, razvijao sam softver u Amsterdamu za istu kompaniju – prisjeća se Amerikanac.
Upravo u tom periodu, dok je živio u holandskoj prestonici, čuo je za javno predavanje o nauci na Lejden univerzitetu, što je kasnije dovelo do njegovog interesovanja za doktorske studije neuronauke.
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10161083885590177&set=a.213829785176&type=3&theater
– Posjetio sam lokalni univerzitet, kao dio ture mog putovanja za praznike i tu sam vidio laboratoriju neuronauke, u kojoj je sniman mozak pacova dok su nad njim vršeni eksperimenti učenja. Pored monitora nalazio se zvučnik i čuo sam, prvi put u životu, pucketajući zvuk neurona. Kada sam upitao naučnika šta je to, on mi je odgovorio da je to način na koji neuron komunicira sa mišićima, kako bi ih pomjerio. To me je ostavilo bez daha! Proveo sam čitav život ne znajući da su ove poruke skrivene u mom mozgu i tijelu. Morao sam da saznam više – objašnjava, dodajući da je nedugo zatim dao otkaz kako bi upisao doktorske studije neuronauke 2002. godine.
Greg priznaje da je kasnije saznao da njegovo iskustvo nije ništa neuobičajno, te da je mnogo neuronaučnika započelo svoje studije zahvaljujući zvuku koji je i njega nagnao da posveti život neuronauci.
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10158509905405177&set=a.198002305176&type=3&theater
– Moj posao omogućava svima da dožive mozak izbliza u veoma ranom uzrastu, a cilj je da inspirišemo prave studente da odaberu neuronauku, kao i da najoštriji umovi budu fokusirani na najveće probleme koje treba riješiti, kao što je pitanje “Kako naš mozak radi” – objašnjava on.
Priznanje stiglo i od Baraka Obame
Kada su u pitanju dostignuća u oblasti neuronauke, Gejdž svojim najvećim dostignućem smatra to što studenti doktorskih studija neuronauke dolaze na njegove konferencije i govore da su i sami započeli svoje istraživačke karijere, upravo zahvaljujući njegovim izumima. Ipak, ne krije da laska i nagrada koju mu je uručio bivši predsjednik SAD-a, Barak Obama, u Bijeloj kući.
– Ponosan sam i na činjenicu da smo sa minimalnim investicijama uspjeli da pokrenemo i stvorimo kompaniju vrijednu milion dolara. Prodavali smo svaki prototip, kako bismo mogli da kupimo materijale za sljedeći. Na kraju, našu opremu su počele da kupuju škole i dodjeljene su nam stipendije vlade SAD-a, kako bi nam pomogli da stignemo na sljedeći nivo. Naš cilj je da imamo dovoljno sredstava da vršimo laboratorijska istraživanja i da razvijamo nove uređaje svake godine – objašnjava naučnik.
“Često čitam ‘Blic’
– Volim “Blic”, to su bile omiljene novine mog tasta, tako da ih često čitam. On je preminuo prije dvije godine, a kada smo prošle nedjelje čistili, našli smo tri stara izdanja “Blica” u njegovom garderoberu. Baš kada sam krenuo da ih bacim, moja žena je primijetila da su datumi sa dva izdanja zapravo datumi rođenja naše djece. Prelistali smo treće izdanje i našli članak o meni iz 2015. godine. Nisam mogao da vjerujem da je sačuvao te primjerke – završava Greg Gejdž.
(Blic)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.