Biti popadija, ili tačnije, supruga paroha Srpske pravoslavne crkve, nije zanimanje u klasičnom smislu te riječi: to je više poziv, koji podrazumijeva i izvjesne obaveze u parohiji i zajednici.
Na primjer, o Vaskrsu su popadije zadužene da urede i svečano ukrase hramove, da pomažu svojim supruzima u pozivanju vjernika i učestvuju u molitvi i, naravno, da oboje i našaraju jaja i to, nerijetko, za sve parohijane.
Tako se u parohijskim domovima jaja kuvaju i farbaju u velikim loncima i potom dijele vjernicima. Ako je u nekoj parohiji organizovanja “tucijada” – takmičenje u lupanju jaja, budite sigurni da iza tog poduhvata stoji popadija.
Naravno da popadija uživa i posebno poštovanje u parohiji, u kojoj, po tradicionanom shvatanju, treba da bude “prva domaćica”.
A da li je toj “prvoj domaćici”, samim tim što je parohova supruga, zabranjeno da, kako bi se savremenim jezikom reklo, radi van kuće?
Najjednostavniji odgovor bi bio: zabranjeno nije, ali ukoliko njegova supruga želi da se zaposli, paroh za to treba da traži blagoslov svog episkopa, ili narodski rečeno vladike.
Ako ne dobije taj blagoslov, popadija se mora odreći profesije za koju se školovala. To, naravno, znaju djevojke koje žele da se udaju za sveštenike i toga je svjestan i sveštenik, kada od episkopa traži blagoslov za brak.
Od eparhije do eparhije, od mitropolije do mitropolije, praksa je u SPC, u tom pogledu, različita.
Među vjernicima vlada predstava da su istočnije parohije, pogotovo one u Srbiiji i dijelu BiH, konzervativnije i da se više drže tradicije, dok je na zapadu situacija “opuštenija”.
To je donekle tačno, pa tako, na primjer, u Banjalučkoj eparhiji popadije nisu zaposlene, dok u susjednoj, Eparhiji bihaćko petrovačkoj i rmanjskoj, supruge većine paroha rade u svojim profesijama.
Primjer za to je i dr Nikolina Rosić, popadija u Ključu, koja je po zanimanju doktorka medicine i zaposlena je kao specijalizantkinja na Klinici za psihijatriju UKC RS u Banjaluci. I nije jedina koja je dobila blagoslov episkopa Sergija da se zaposli.
– Mi imamo veliki broj naših popadija koje rade u prosvjeti, obrazuju i vaspitavaju preostalu dječicu ovim krajevima. Tu su i popadije ekonomisti, tu su i moje koleginice doktorke. Gotovo sve profesije su zastupljene među popadjama u našoj u eparhiji – kaže Nikolina Rosić za Srpskainfo.
Slična je situacija u Sloveniji, gdje je velika većina parohija u nadležnosti Mitropolije zagrebačko ljubljanske SPC.
Kako je ranije za Srpskainfo svjedočio paroh Borislav Livopoljac, starješina hrama Svetih Ćirila i Metodija u Ljubljani, skoro sve popadije u deželi ili rade ili traže posao.
– I moja supruga je zaposlena: : radi u vrtiću i predaje vjeronauku. Iako je moja sveštenička plata solidna, ovdje je život skup – kaže Livopoljac, koji je otac četvoro djece.
Naravno, ima i popadija koje nisu ni tražile blagoslov da se zaposle, bilo zato što imaju petoro ili više djece, pa bi teško uskladile porodične, parohijske i profesionalne obaveze, bilo zbog toga što su “same sebi našle posla”, baveći se poljoprivredom, ili nekom vrstom kućne radinosti.
Tako je na primjer, Bojana Kerlec, popadija u Šipovu, radila dok je njen suprug Mitar još bio student teologije. Danas, kada ima petoro male djece, ima posla preko glave i u svojoj kući, a tu su u parohijske obaveze.
Ljiljana Belenzada, supruga paroha Srđana Belenzade, koji je i nastojatelj manastira Veselinje kod Glamoča, ima mnogo posla, ne samo kao majka četvoro djece, nego i kao vrijedna poljoprivrednica i domaćica, koja je, uz pomoć porodice, obnovila manastirsko imanje.
Popadija Ljiljana uzgaja voće i povrće, pravi domaće džemove, salate i sokove, kojima rado časti parohijane i putnike nemjernika koji posjete manastir.
Dakle, kako to obično u životu biva, sto ljudi sto različitih priča. Ni popadije nisu izuzetak, iako udajom dobijaju titulu i poziv.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.