Znaš kako? Nikome nisam mislio zlo, a držao sam se Gospoda Boga gdje sam god bio. Tri mjeseca sam u Čačku na vježbi bio i kad smo trebali da idemo, tamo predratno stanje, pitaju ko hoće da se pričesti u crkvi, a ko neće ne mora. Zovnem mog komšiju, on kaže neće, reko’ – ja hoću. Dođem ispred crkve ono dvojica vojnika i pričestim se, Gospod Bog me dovede kući opet, te se vratih – prisjeća se Živan za Info ligu Ivanjica.
Živan danas živi sam, ima sedmoro djece i preko 40 unučadi i praunučadi, ali ih je sve život odveo na neku drugu stranu.
– Kako smo se mi mučili! Djeca sedmoro – petoro od prve žene i dvoje od druge i poćerka bila osma. Bilo nas desetoro čeljadi ovdje u kući, a gladne i ratne godine, trebalo je to izdržavati. Ja sam nešto računao – preko 43 unučadi i praunučadi imam – kaže Popović.
Ne može tačno da se sjeti da li je četiri ili pet puta gledao smrti dirkteno u oči, međutim, nebeska sila koja ga i dan-danas vodi, odlučila je da mu podari dugovječnost.
– Sad samo ono što je najnužnije, kakvo je vrijeme moraš tako da se povijaš. Ne možeš na vrućini ništa. Jednu kad popijem kafu izjutra onda samo jednu cigaru ispušim, a kad dođe društvo, onda i po dvije, tri – priznaje djeda.
Dok se prisjeća prošlog vijeka, Živan tačno zna ime i prezime svake osobe koja mu je pomogla u životu, kaže, malo je takvih ljudi i grijeh od Boga bi bio da im imena zaboravi.
– Ima neka duhovna sila koja vlada čovjekom, koja se meni i prikazivala, ali ja to ne pričam nikome, samo mogu da pratim to. Kao da pratim. Kako radiš, tako će ti se i platiti, ne možeš ti da naplatiš nešto ako nisi zaradio. Lako je crkvu imati i moliti se u crkvi i uraditi ordene ovdje na prsa, ali treba u duši da imaš Boga – savjetuje Popović.
Ovaj najstariji Srbin dane provodi tako što se prisjeća vremena kada je oko njega sve vrvilo od života, a sada tek ponekad vidi taksistu ili poštara. Ima poruku za generacije koje dolaze – da su zla misao i mržnja smrt za organizam, dok dugovječnost donose ljubav i vjera.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu