Novinar i autor Piter Lovenhajm u svojoj knjizi The Attachment Еffect piše da je rana povezanost koju djeca imaju sa roditeljima ono što određuje šta će i kakvi će oni postati.
Istraživanje je pokazalo da su prve dvije godine života najvažnije kao odrednice za uspjeh djeteta jer se upravo u tom periodu formira povezanost sa roditeljima. Kako je to moguće?
Stvar je u tome da se čitav život ljudi zasniva na međuljudskim vezama, a nova istraživanja su pokazala da veze koje se oforme u prve dvije godine života imaju dubok efekta na to kako se dijete kasnije, kada odraste, ponaša u različitim ljudskim odnosima, u kontektu ljubavi, posla, politike.
Lovenhajm je godinama istraživao važnost povezanosti djeteta sa roditeljima, razgovarao je sa brojnim naučnicima o ovoj temi, i evo do kojih je zaključaka došao. On je na početku objasnio i šta se krije iza nauke o povezanosti.
“Nauka o povezanosti je izgrađena na idejama Džona Bolbija, britanskog psihologa koji je radio u vremenu nakon Drugog svjetskog rata. On je razvio teoriju povezanosti, koja u suštini kaže da ljudska bića rođena bespomoćna, te da su programirana od rođenja da pronađu i povežu se sa kompetentnom i pouzdanom osobom radi zaštite”.
Lovenhajm je istakao da je ta prva osoba sa kojom se dijete povezuje najčešće majka, ali ne mora nužno da bude, već to može da bude i tata, baka, djed ili neka druga odrasla osoba.
– Ali, kvalitet te prve povezanosti, da li je ta veza stabilna, puna ljubavi ili je nedosljedna, čak odsutna, oblikovaće mozak koji se tek razvija i uticaće na to kako se osoba ponaša u odnosu sa drugima. Rekao bih da, sekundarno, takođe utiče i na to kako osoba reaguje na stres ili opasnost – objasnio je Lovenhajm za YourTango. On ističe da efekat te prve povezanosti ne traje samo u djetinjstvu, već tokom cijelog života.
– Uticaće na to kako se ta osoba, kada odraste, odnosi prema djeci i starijima, ljubavnim partnerima, supružniku, najbližim prijateljima, kolegama na poslu, saigračima u sportskim timovima, pa čak i na to kako se odnosi prema politici ili prema Bogu. Dakle, to je doživotni efekat – rekao je.
U skladu sa tim, on smatra da je najvažniji zadatak svakog roditelja da sa djetetom izgradi siguran odnos ili sigurnu povezanost.
– Da bi se izgradila takva veza, potrebno je da roditelji budu dosljedni, da brinu o djetetu i da budu dovoljno osjetljivi da na pravi način reaguju i pročitaju signale koje dijete šalje, kako bi na njegove potrebe odgovorili onako kako treba – kaže Lovenhajm, dodajući da za početak mame i tate treba da nauče da razlikuju djetetov plač – kada plače jer je gladno, kada želi samo zagrljaj i slično.
– Da bismo to uradili generalno moramo da budemo blizu svoje djece, da naučimo da pravilno prepoznajemo njihove signale – dodao je.
On je objasnio i šta kažu istraživanja o uticaju sigurne povezanosti.
– Istraživanja pokazuju da djeca koja u ranom uzrastu uspostave blisku povezanost dobijaju veliku nagradu. Oni generalno lakše vjeruju drugima, prijatno im je da budu bliski sa drugima. Kada naiđu na izazove u životu – bolesti, povrede, gubitak posla, gubitak voljene osobe, generalno su mnogo otporniji i mogu bolje da se izbore sa tim. Na kraju, sposobni su i da imaju stabilne, zdravije veze, a to je zaista dosta – zaključuje Lovenhajm, prenosi Bl portal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu