Salon stripa počinje danas i trajaće do nedjelje, u Kamenoj kući tvrđave Kastel. Dolazak gostiju Salona planiran je danas u 17 časova, a svečano otvaranje najavljeno je u 20 časova.
Koliko je teško Vama kao crtaču da radite ilustracije dok stavljate prazne oblačiće kako bi ih neki drugi pisac popunio, ili je mnogo teže ukoliko ste ujedno i pisac?
Naravno da je daleko komplikovanije nacrtati kadar nego razmišljati o prostoru za balončiće. To je tek mali dio cijelog procesa. Neki crtači o tome uopšte ne razmišljaju kako ljudi koji unose tekst ulažu ogromne napore da uklope balončiće kako treba. Kada crtate stranicu stripa, morate voditi računa o mnogo stvari: „smjer“ table, kompoziciju table, odnos crnog i bijelog, odnos likova i pozadine i još mnogo toga. Prostor za balončiće je samo jedna od stvari o kojima trebamo voditi računa i zavisno od svih drugih elemenata koje sam pomenuo, težina tog detalja varira. Posao crtača stripova, na neki način, postaje drugačiji kada je sam crtač i autor priče na kojoj radi. Prvo i najvažnije, trudiće se da piše o stvarima koje voli da crta. A onda, već dok piše, on u glavi vidi najbolju scenu. A ako data scena, nakon što je nacrtana, ne funkcioniše najbolje, on može malo da prilagodi scenario.
Iako ste radili za velike svetske izdavače poput Diznija, na prostorima bivše Jugoslavije ste sigurno najpoznatiji kao crtač za izdavačku kuću “Sergio Bonelli Editore”? Kako su na vas uticali legendarni Serđo Boneli i Ticijano Sklavi?
Kao dijete, uz Diznija, čitao sam i Bonelijeve stripove o Teksu Vileru i Zagoru. Nikad nisam prestao da čitam Bonelijeve stripove. Bio sam veliki ljubitelj Martija Misterije jer sam oduvijek volio sve što ima veze sa misterijom i fantastikom. Kad sam imao 15 godina, oduševio me je Dilan Dog, koji je tada počeo da se objavljuje. Imao sam tu sreću da mi u školi stripa, u Milanu, predavač bude veliki crtač Dilana Doga, gospodin Ćampijero Kasertano. Sklavijeve priče od Dilanu Dogu naterale su me da se zaljubim u ovog lika, koji je u isto vrijeme izuzetan, human i potpuno nevjerovatan. Tek nakon mnogo godina ukazala mi se prilika da upoznam gospodina Serđa Bonelija lično. Bio mi je kao drugi otac, divna i jedinstvena osoba, oličenje humanosti i ljubaznosti, osobina svojstvenih samo velikim ljudima. Kad sam odlazio u uredništvo, često bismo razgovarali o putovanjima jer smo obojica dijelili strast prema putovanjima i obojica smo proputovali pola svijeta. Uvijek mi jako nedostaje.
Radili ste i kao crtač Dampira koji je itekako vezan za BiH jer se prve dvije epizode odvijaju na teritoriji Sarajeva. Kako se osjećate povodom dolaska u zemlju u kojoj je boravio i junak kojeg ste imali priliku prenijeti na papir?
Imao sam priliku da radim na jednoj priči o Dampiru. Napisao ju je Mauro Boseli. Kao što sam ranije pomenuo, to je svijet koji me fascinira. Misterija, okultizam, ezoterizam, oduvijek su bili moje „lovište“. Zbog toga sam veoma srećan što sam u prilici da posjetim zemlju kao što je Bosna, koja je tako važna u pričama o Dampiru. Ispričaću vam malu anegdotu. Kao što znate, Harlan (glavni lik u strip serijalu Dampir) ima radnju u Pragu, u Maloj Strani. Ja sam i sam živio u Pragu 12 godina do nedavno i sva ta mjesta su bila moj dom. Kada mi je Mauro Boseli ponudio da crtam priču o Dampiru, bio sam siguran da bih mogao predstaviti „svoj“ Prag na papiru! Već sam zamišljao kako da nacrtam maglovitu arhitekturu Starog grada, ali umjesto toga, radnja priče nas je odvela u Grčku, u Santorini. Uprkos tome, bila je to sjajna priča, kao i sve druge koje je Mauro Boseli napisao.
Kada smo već spomenili Ticijana Sklavija, autora Dilan Doga, nemoguće je izostaviti da ste osim crtanja se okušali i kao pisac pojedinih epizoda? Koliko je teško bilo za vas ući u Dilanov lik i zakucati na adresu “Craven Road 7“ kao pisac?
Dilan je Proteus, ljudsko biće koje se prilagođava unutrašnjim svjetovima svojih pripovjedača, ako znaju kako da prihvate i poštuju svoju unutrašnju suštinu. Kao što sam već rekao, oduvijek sam veliki obožavatelj Dilana Doga, još od djetinjstva, tako da je za mene bilo prilično lako da ovom liku pristupim kao profesionalni crtač. Savršeno sam poznavao njegov karakter, njegove nijanse i njegov unutašnji svijet. Dilan je detektiv duše, prvi od svoje vrste. Jedno ogromno ogledalo u kom možemo da sagledamo sami sebe.
Jedna od najzanimljivijih priča Dilan Doga koju ste radili i kao ilustrator i pisac jeste „Starac koji čita“. Priča je poetična, tjeskobna, melanholična, ali ne i patetična. Koliko je teško dočarati sve likove, a opet zadržati pažnju čitaoca i ne odlutati od same priče?
Duboko se zahvaljujem na tome. Ta priča je nastala u vrlo teškom trenutku u mom životu, u trenutku velike promjene, sa kakvim se svi suočavamo u životu. Oduvijek, još od malih nogu, bio sam introspektivna, povučena osoba i pisanje je bilo moj način da bolje sagledam i razumijem sve što se događalo u meni. Napisao sam tu priču prije 15 godina, kad sam bio još dječak, ali nije mi bilo čudno da „odigram“ ulogu starca, izgubljenog u samom sebi. To je magija pripovijedanja, u kojoj autor može da tumači sve svoje likove, djecu i odrasle i stare ljude i da u svaki od njih unese dio sebe. U liku starog Ozre može se prepoznati onaj dio mene koji je melanholik, fatalista i ljubitelj knjiga i poeta i romantik, sklon samopovrijeđivanju. U Dilanu Dogu iz ove epizode, sa druge strane, nazire se onaj pomirljivi dio mene koji nastoji da pronikne u simbole da bi razumio šta nas to pokreće, kakve su to sile na djelu u ovom prividu života, dio koji ima hrabrosti da se suoči sa čudovištima bez obzira na ishod.
S obzirom da dolazite iz zemlje odakle i jedan od najvećih pisaca Umberto Eko da li i za vas važi da biste mogli stalno da čitate Bibliju, Homera i Dilan Doga da vam ne dosade ili ipak preferirate neke svoje favorite?
Definitivno se slažem sa velikim Ekom. Takođe bih na taj spisak dodao i velikog Dinu Buzatija, da bih ostao vijeran italijanskom književnom miljeu. Spisak pisaca i djela bio bi jako dugačak ali pokušavam da se ograničim samo na Buzatija zbog prostora i iz poštovanja prema njegovom liku i djelu. Buzati je još jedan veliki pripovjedač duše, pisac koji je bio u stanju da u samo nekoliko reči izgradi nevjerovatnu atmosferu, između realnosti i sna. Bio je veliki pjesnik mašte, slikar i veliki ljubitelj stripova. Njegov strip „Poema a fumetti“ (Poema strip) predstavlja jednu od najdirljivijih stvari koje sam ikada pročitao.
(Andrea Aleksić, Đorđe Kokošar)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu