Nema ni zabrane prilaska, niti drugih mjera zaštite žrtve, pa se nasilnik vrati na mjesto zločina i ubije ženu. Dogodilo se to nedavno u Gradačcu, a proteklih godina i u mnogim drugim mjestima BiH.
Nermin Sulejmanović je, pred očima njihove bebe, ubio suprugu, pa potom još dvoje ljudi, a kad ga je policija opkolila izvršio je samoubistvo. Ovaj zločin je šokirao cijeli region i izazvao proteste u Mostaru, Sarajevu, Gradačcu. I u Beogradu je protestna šetnja protiv nasilja u subotu bila posvećena žrtvama ovog masakra.
Dugogodišnje nekažnjeno nasilje
Ali, borci protiv nasilja u porodici već odavno upozoravaju do čega može dovesti blagonaklon odnos policije i pravosuđa prema nasilnicima i nebriga institucija za bezbjednost žrtve.
Slučaj Gradačac je školski primjer femicida, zločina iz mržnje, utemeljenog na ubjeđenju nasilnika da ima pravo da raspolaže životom žene, pa i da je ubije. Najčešće mu prethodi dugogodišnje nekažnjeno nasilje.
Sjetimo se samo Milice Marković iz Laktaša, žene koju je nevjenčani suprug, inače pravosnažno osuđen za trgovinu drogom, živu zapalio nasred puta, pred očima njene maloljetne kćerke. Deset godina ona je bila žrtva monstruoznog partnerskog nasilja.
Milica nije jedina. U BiH godišnje, u prosjeku, 10 žena bude ubijeno u zločinu femicida. Tokom 2021. i 2022. je ubijeno 19 žena.
Odustala od svjedočenja
Većina njih su žrtve svojih partnera ili bivših partnera nasilnika. Većina ovih žena su glavom platile odluku da prijave nasilje ili da napuste siledžiju.
Nizama Hećimović iz Gradačca je učinila i jedno i drugo: prijavila je zlostavljača, a potom ga napustila. Na sudu je odbila da svjedoči protiv njega, a tragičan epilog će potvrditi zašto.
Prema pisanju federalnih medija, odluka prestravljene žene da odustane od svjedočenja sutkinji je bio dovoljan razlog da ne zatraži pritvor za nasilnika, niti da mu odredi mjeru zabrane približavanja žrtvi, iako je Sulejmanović već ranije procesuiran zbog nasilničkog ponašanja i trgovine drogom!
Dželat je tako nesmetano oteo žrtvu i njihovu kćerkicu, odveo ih u udaljenu vikendicu, satima batinao i mučio ženu, i na kraju ubio. Sve te grozote je uživo prenosio na Instagramu. Dok snimak nije uklonjen, pregledalo ga je više od 12.000 ljudi, a zločinac je dobio oko 200 lajkova.
“Sistem ne funkcioniše”
Upravo na tom snimku on je, nedvosmisleno, otkrio motiv zločina: ubio je ženu jer ga je prijavila “zbog nekoliko šamara”.
Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, smatra da Nizama Hećimović nije samo žrtva pomahnitalog ubice, nego i nefunkcionalnih institucija i sistema koji se “sklanja pred nasiljem”.
– Ukoliko država nije u stanju da obezbijedi adekvatnu zaštitu i podršku ženama žrtvama nasilja, onda je jasno da sistem ne funkcioniše i da su potrebne temeljite promjene. Ovakav sistem, koji nije u stanju da zaštiti čak ni pravo na život, nikom nije potreban – kaže Lučka.
Radmila Žigić, izvršna direktorka Fondacije “Lara” Bijeljina, smatra da je zločin u Gradačcu alarm, koji upozorava da su zločini femicida sve brutalniji i da imaju sve više pristalica, što je, kaže, rezultat repatrijarhalizacije društva i otvorene antirodne politike.
– Bojim se da će, ako se ovako nastavi, femicid u BiH poprimiti razmjere epidemije – kaže Žigićeva.
Ona smatra da se svi eventualni propusti pravosuđa u ovom slučaju moraju istražiti i sankcionisati, a javnost informisati o tome.
– Vrijeme je da se insistira na tome da se za nasilnike traži pritvor. To se do sada nije dešavalo gotovo nikad, čak ni kada nasilnik ima kriminalni dosije – kaže Radmila Žigić.
“Pravosudni sistem normalizuje nasilje”
Dodaje da treba ozbiljno razmisliti i o izmjenama krivičnih zakona, kako bi se femicid sankcionisao kao zločin iz mržnje, s rigoroznim kaznama za ubice. Pitanje je, međutim, da li bi i takve zakonske odredbe ostale mrtvo slovo na papiru.
– Mi i sada imamo solidan zakonski okvir, ali pravosudni sistem nalazi načina da normalizuje nasilje i da nađe olakšavajuće okolnosti za nasilnike. Kada imamo takav odnos prema nasilju nad ženama, onda je učestalost femicida logična posljedica – kaže Žigićeva.
Da pravosudni sistem ne shvata ozbiljno porodično nasilje, svjedoči i analiza obustavljenih istraga za ovo krivično djelo, koju je nedavno objavila Fondacija “Lara”.
Tako je tokom 2021. i u prvoj polovini 2022. u tužilaštvima u Istočnom Sarajevu i Prijedoru podneseno ukupno 335 krivičnih prijava za nasilje u porodici, a podignuto samo osam optužnica.
Većina nasilnika, dakle, ne dospije na sud, a i oni koji se nađu pred sudijom najčešće se izvuku sa novčanom ili uslovnom zatvorskom kaznom.
Zašto žrtve odustaju od svedočenja
Posebna priča je trajanje postupaka. Samo izrada policijskog izvještaja traje u prosjeku 20 dana, a potom tužiocima za donošenje odluke o pokretanju ili nepokretanju istrage treba u prosjeku 82 dana.
I sve to vrijeme je nasilnik na slobodi, pa može da smišlja kako da se osveti “gaduri”, koja ga je prijavila zbog “nekoliko šamara” ili nekoliko polomljenih kostiju.
Radmila Žigić podsjeća da se krivične istrage protiv porodičnih nasilnika najčešće obustavljaju ako žrtva odbije da svjedoči protiv njega i da se tužioci ne trude da pribave i druge dokaze.
– Svako odustajanje od svjedočenja treba ozbiljno razmotriti i analizirati, jer praksa pokazuje da se u većini slučajeva iza ovakve odluke krije strah od nasilnika i njegove osvete – smatra Žigićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu