Stoga je korisno čuti njene savjete o gajenju djece, odnosno u čemu ne treba griješiti.
Pokazujte ljubav djetetu tek tako
Veoma je važno da dijete zna da je prihvaćeno i voljeno bezuslovno, a ne zato što je uradilo domaći zadatak ili uspjelo da ne pocijepa pantalone. U suprotnom će dijete živjeti u stalnom strahu da će, ako nešto pogriješi, izgubiti roditeljsku ljubav.
– Razlog za taj široko rasprostranjen ocjenjivački odnos prema djeci leži u čvrstom uvjerenju da su nagrade i kazne glavna vaspitna sredstva. Pohvalite dijete – i ono će biti bolje, kaznite ga – i loše će nestati. Ali što više grdite dijete, to je gore. Zašto se to dešava? Zato što vaspitanje djeteta nije dresura. Roditelji ne postoje da bi kod djece razvijali uslovne reflekse – kaže Julija.
Ne ometajte prirodni razvoj
Ako dijete želi da se penje svuda, stalno se prlja, hoda kroz barice, postavlja milion pitanja – to samo znači da je s njim sve u redu. Tako pokazuje radoznalost neophodnu za njegov razvoj.
Najbolja stvar koju možete da uradite je da se ne miješate. Radoznalost može brzo da nestane ako dijete čuje samo „ne postavljaj glupa pitanja“, „odrasti već jednom“, „dosta je bilo pravljenja gluposti“. Roditelji treba da se uključe u razvoj djeteta tako što će podržati njegove prirodne težnje, a ne da ih ugase, mijenjajući ih nečim drugim što je sa njihove tačke gledišta važnije ili korisnije, piše Forum dejli.
– Morate biti veoma pažljivi u odnosu na samostalni razvoj djeteta. Uveliko se govori koliko su važne metode ranog razvoja, ranog čitanja i rane pripreme za školu, ali djeca moraju prije svega da se igraju.”
Podstičite nezavisnost
Jednako je važno ne ometati dijete u njegovim prvim pokušajima da se osamostali. Ako dijete želi da samo veže pertle, dočekajte to sa pažnjom i poštovanjem, čak i ako ste u žurbi. Istovremeno, njemu je potrebna tiha pažnja – bez nagovještaja, savjeta i kritike. Ako svaki put požurite da uradite sve za dijete uz riječi „daj mi, ja ću“, „tebi ne ide, moram ja“, ono će ubrzo prestati da pokušava da uradi nešto samostalno. A čini se da baš u tome danas roditelji u Srbiji posebno griješe.
– Suzdržite se od kritike. Ako pokažete istinsko interesovanje za djetetov trud i rad, tada će porasti vaše međusobno poštovanje i prihvatanje. Osim toga, odrasla osoba ne treba da interveniše ako je dijete zauzeto nečim i ne traži pomoć. Tim svojim nemiješanjem roditelj poručuje: možeš ti to, imaš snage -poručila je Julija.
Pustite dijete da preuzme odgovornost
Kako dijete odrasta, to mu više treba dozvoliti da se snađe. Postepeno će početi samostalno da prelazi ulicu, radi domaći, bira prijatelje. Dozvolite mu to da uradi, ali postavite granice. Na primjer, dogovorite se da može da bira kada će da radi domaći, ali da mora da bude gotov do osam sati uveče. Ipak, ta samostalnost ne bi trebalo da se sruči na dijete odjednom. Prije svakog koraka treba da razgovarate sa njim i objasnite mu da mu dajete više slobode – ne zato što ste umorni i puštate ga da radi šta hoće, već zato što vjerujete da će se snaći. I naravno i dalje budite tu u slučaju da mu zatreba pomoć.
– Paradoksalno, ali vašem djetetu je potrebno negativno iskustvo, naravno, pod uslovom da mu ne ugrožava život ili zdravlje. Dozvolite svom djetetu da se suoči sa negativnim posljedicama svojih postupaka (ili nečinjenja). Tek tada će odrasti i postati svjesno kako svijet funkcioniše i šta je odgovornost – poručila je.
Nemojte miješati brigu i isključivost
Roditelji, naravno, treba da brinu o djetetu, ali treba da slušaju njegove želje, a ne da se automatski vode onim – ja znam šta je najbolje za njega.
– Kada dijete više ne zna šta hoće jer nije naviklo da sluša sebe, to je samo rezultat roditeljskog diktata. Ono je u tom smislu bespomoćno, a ovo je najgore rješenje -rekla je Julija Gipenrejter.
Ne kritikujte
Tokom odrastanja dijete će morati da se suočava sa raznim teškim pitanjima i biće mu mnogo lakše da se nosi sa tim ako se navikne da o tome razgovara sa roditeljima. Povjerenje se gradi na dobrom stavu: ako je vaša prva reakcija na djetetovu iskrenost kritika, osuda ili nepažnja, drugi put ono neće ništa reći.
– Zamislite susret sa svojim najboljim prijateljem – kako se tad nasmijete kad ih vidite, kako uživate. Malo je vjerovatno da u društvu prijatelja počnete prvo da kritikujete i ocjenjujete – kaže psiholog, prenosi Zadovoljna.
Razgovarajte sa djetetom o svojim osjećanjima
Da vaša iskrenost ne bi bila običan prekor, koristite takozvane ja-poruke. Tako ćete moći da izrazite svoja negativna osjećanja bez konflikta sa djetetom. Na primjer, umjesto „pa kako to izgledaš!“ možete reći „ne volim kada mi djeca idu u dronjcima jer me je sramota pred komšijama“.
– Djecu često zatvaramo oklopom autoriteta koji pokušavamo da održimo svim sredstvima. Nosimo masku vaspitača i plašimo se da je skinemo bar na trenutak. Ponekad se djeca začude kada saznaju da mama i tata uopšte imaju emocije. A to ostavlja trajan utisak na njih. Srž je da tako odrasla osoba djetetu djeluje bliža i više ljudska – zaključio je psiholog.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu