Za Draška Stanivukovića, gradonačelnika Banjaluke i predsednika Partije demokratskog progresa, to je pitanje svih pitanja.
Stanivuković je jedini predstavnik opozicije koji je učestvuje u razgovorima o promenama Ustava Republike Srpske. Mnogi se pitaju li se u tu priču uključio samo zato da bi, usred političke krize, “progurao” izmjenu člana 9, kako bi Banjaluka bila upisana u Ustav, kao glavni grad Republike.
– U pravnoj državi Ustav je najvažniji akt, ako nešto nije Ustavom definisano, to kao i da ne postoji. To što mi subjektivno osjećamo da je Banjaluka glavni grad, ne znači mnogo. Možda se za 30 godina promijene i okolnosti i subjektivni osjećaji, ali ako je u Ustavu upisano da je Banjaluka glavni grad, to će tako i ostati – kaže Stanivuković za Srpskainfo.
Tvrdi da Ustav treba da “ozvaniči faktičko stanje” i da je definisanje statusa Banjaluke u Ustavu “esencijalno i ključno pitanje”.
Da li je baš toliko bitno da se Banjaluka i zvanično zove glavnim gradom? Da li bi takva “titula” doprinijela boljem životu i gradu i blagostanju Banjalučana?
Istoričar Željko Vujadinović kaže da treba imati na umu da Banjaluka faktički već jeste administrativno, političko, privredno i kulturno središte Republike Srpske i da ima brojne benefite koje takav položaj donosi.
– Sjedište institucija Republike Srpske je u Banjaluci, a koliko je važno da to bude i formalizovano, kroz Ustav ili zakon o glavnom gradu, to treba da obrazloži onaj ko predlaže takvo ustavno ili zakonsko rješenje – kaže Vujadinović.
On podsjeća da je grad imao periode napretka i procvata upravo u razdobljima kada je u Banjaluci bilo sjedište neke teritorijalne jedinice.
– Banjaluaka je bila sjedište bosanskog pašaluka do sredine 17. vijeka. Potom je između dva svjetska rata bila administrativni centar Vrbaske banovine u Kraljeivni Jugoslaviji i sada je faktički administrativno i privredno središte Republike Srpske. To su periodi najvećeg razvoja grada – kaže Vujadinović.
Vukadinović ne spori ni to da je Banjaluka doživjela veliki razvoj i rast i u doba socijalističke Jugoslavije, kada je dostigla najveći broj stanovika i imala moćnu privredu, kada se grad brzo širio i kada je osnovan Univezitet u Banjaluci.
– Sve je to istina, ali treba imati na umu nekoliko faktora. Prvo, Banjaluka je bila nosilac razvoja Bosanske Krajine. I drugo, razvoj Banjaluke nije nikakava spcifičnost, u to doba veliki napredak su doživjeli i mnogi drugi gradovi u Jugoslaviji – kaže Vujadinović.
Kao primjer za “tipski urbani razvoj” u Jugoslaviji, utemeljen na industrijalizaciji i seobi stanovništva iz sela u gradove, navodi Nikšić u Crnoj Gori.
-I Nikšić je u to doba imao željezaru i druge fabrike, gradila su se nova urbana naselja, grad je dobio prvi fakultet. Dakle, razvoj Banjaluke u doba SFRJ je bio dio šireg procesa – zaključuje Željko Vujadinović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu