U šumu samaraši kreću sa prvim svitanjem, a da bi posao bio uspješan, započinju ga pjesmom koja prija i ljudima i životinjama.
Iako ih je sve manje, samaraši su i dalje nezamenjivi tamo gdje treba iz nepristupačnih šuma izvući velike količine ogrevnog drveta.
Samarenje je težak posao, no ukoliko ga volite, onda se i napor lakše podnese, prenosi Blic.
– Kamioni, traktori možda bi to i pregazili, ali gdje prođe četvoronožac, tu ne može nijedna mašina da prođe. Jer njega možeš da uvedeš i u potok i pored kamenja, znači samo treba lijepo sa njim. Jer on je, vidite, vrlo pametan, miroljubiv, neće onda čovjeka ni da ubije, ni da ujede. Ako vi njega poštujete, on poštuje vas više – kaže smaraš Bratislav Stanojlović.
Fizički naporno, ali ima i lijepu stranu
Pravila se i u ovom poslu moraju poštovati. Mladi konji ne smiju nositi veći teret dok ne steknu kondiciju, životinje se ne smiju pretovarati, a zbog nepristupačnosti terena izbjegava se vuča drva kada pada kiša pa je klizavo.
– Bolje raditi sa njima nego sa ljudima. Oni samo što ne znaju da pričaju. Malo se šalimo, dođemo ujutru, ideš u šumu, radiš, jeste da je malo naporno raditi sa cjepanicom, ali sve u suštini, ako volite taj posao što radite, znači to je sve ok, sve je u redu – kaže Stanojlović.Lijepa strana ovog fizički veoma napornog posla je dan u prirodi i rad sa životinjama, koje su ispostavilo se odanije od ljudi.
– Izjutra mi dođemo rano, pustimo ih na pašu, pohvatamo, stavimo samare, napojimo i bacimo dvije ture, odmorimo i krećemo do ručka, krećemo na ručak, tako i do šest, pola šest radimo. Kada sam počeo, nije imalo posla, ovoga je imalo uijvek, tako sam krenuo – kaže za Blic TV Dragoje Vulović, samardžija.
Iako samarenje u eri digitalizacije djeluje pomalo zastarjelo, na dugoročne staze je isplativo, ali samo pod uslovom da u šumi čovjek i konj funkcionišu uz uzajamno povjerenje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu