Sudbine

(FOTO) "Kuće su nekada koštale 10.000 evra" Preselio se IZ GRADA NA SELO kako bi uživao sa porodicom, ali sada se žali na cijene

Sve više ljudi koji su 90-tih otišli u inostranstvo sada se vraća u domovinu, želeći da zamijene užurbanost velikih gradova mirom i prirodom. Među njima je i Andi Herc (41), iz Rumunije koji je u potrazi za boljim životom 2016. godine napustio svoju zemlju i preselio se u Englesku.

(FOTO) "Kuće su nekada koštale 10.000 evra" Preselio se IZ GRADA NA SELO kako bi uživao sa porodicom, ali sada se žali na cijene
FOTO: _ANDYHERTZ_ / INSTAGRAM/SCREENSHOT

London mu je donio profesionalni uspjeh, ali ubrzo je shvatio da mu gradska vreva ne pruža ono što mu je najpotrebnije vrijeme s porodicom i spokoj.

Nakon nekoliko godina, Andi je donio odluku da se vrati u Rumuniju i započne potpuno drugačiji život na selu. Iako je isprva mislio da će ruralna idila biti jeftina i jednostavna, rast cijena nekretnina i svakodnevni izazovi pokazali su mu da ni seoski život nije uvijek lak. Ipak, vrijednost vremena provedenog s djecom i povezanost s prirodom potvrdili su da je napravio pravi izbor.

Pročitajte još

Andi, kroz interakcije sa članovima svoje onlajn Fejsbuk grupe “Preseljenje na selo. Život bez sata”, primjećuje sve češće priče o povratku u domovinu i želji za jednostavnijim životom.

– Mnogi su danas na pragu penzije, uštedjeli su dovoljno novca i žele mir. Umjesto stanova u starim komunističkim blokovima, koji ih podsjećaju na vrijeme kada su otišli, sada traže prirodu, tišinu i povratak korijenima – kuće svojih baka koje su im nekada bile daleke, a sada su simbol života kakav žele – kaže Andi, dodajući da je ovakav povratak bio očekivan.

“Povratak na selo je dio našeg DNK”

Kao neko ko je godinama živio u Londonu i bio dobro situiran, sa karijerom i poslom koji su mu obezbjeđivali iznadprosječan prihod, tokom jednog ljeta, dok je bio na odmoru u Apusenu, odlučio je iznenada da ostane u Rumuniji – očaran slobodnim životom svojih prijatelja koji su tu odluku već donijeli.

Očaran jednostavnošću i spokojem života svojih prijatelja, koji su već odabrali selo, riješio je da napusti urbanu vrevu i preseli se u planinske predjele. Zato, smatra – povratak na selo nije prolazni trend, već, kako potreba.

– Mislim da je to dio našeg DNK – objašnjava Andi.

“Ljudi su bili opušteni i srećni”

– Preselio sam se slučajno, susrećući ljude poput mene, koji su iznajmljivali kuće na selu i djelovali zaista srećno. Nisu imali podočnjake, bili su opušteni, s djecom oko sebe. Tada sam shvatio koliko je luksuzno imati vremena za svoju djecu – priča on.

Iako u početku nije planirao trajno preseljenje, ubrzo je promijenio mišljenje. Nakon obilaska sela u potrazi za idealnom kućom, našao se u mjestu Dupapiatra, gdje se preselio iz Londona u jesen 2016. Bez drva za ogrev, funkcionalne peći, pitke vode i znanja o renoviranju, suočio se s brojnim izazovima.

– Nisam poznavao nikoga u selu, pa sam pomoć tražio na internetu. Osnovao sam zajednicu na Fejsbuku da razmjenjujemo savjete. Nisam očekivao da će toliko ljudi željeti isto – kaže Andi čija zajednica ‘Preseljenje na selo. Život bez sata’ danas broji preko 300.000 članova.

“Cijene nekretnina u selu skočile”

Andi takođe ističe kako su promjene koje je donio njegov i slični potezi oživjeli lokalne zajednice, ali i značajno uticali na cijene nekretnina. Kada je 2016. godine kupio svoju kuću, platio ju je svega 10.000 evra. Danas, zbog porasta interesovanja za ovakve lokacije, cijene su skočile čak šest puta.

– Kuća sa izvorom i zemljom, uz lijep pogled, biće vrlo teško da se nađe za 10-15 godina. U našem selu, kuća je prije koštala najviše 10.000 evra. Sada se ništa ne možeš naći ispod 65.000 evra – rekao je Andi.

“Ne mrzim grad, jer ne možeš bez njega”

Iako i dalje nailazi na skeptike, Andi živi u trenutku. Otac dvoje djece, djevojčice od pet godina i bebe od nekoliko mjeseci, svjesno bira prirodu i miran život umjesto gradske gužve. Međutim, svjestan je da će u budućnosti možda morati da donese teške odluke zbog obrazovanja i potreba svoje djece.

– Nismo vezani za ovo mjesto. Ako ne budemo mogli da izdržimo, možemo se preseliti u neko drugo selo bliže školi. Trenutno je škola udaljena 15 kilometara, a zimi je to veliki izazov – ponekad moraš ići pješice. Ali za sada uživamo u svakom danu, djeca se igraju sa ovcama i imaju pravo djetinjstvo – priča on.

Iako preferira život na selu, Andi ne odbacuje značaj gradova.

– Ne mrzim grad, ne možeš bez njega – bolnica, institucija, pozorišta, velikih prodavnica. Mi vikendom odlazimo u grad, u pozorište za djecu, u kupovinu. Ali pravo življenje doživljavamo ovdje, na selu, u prirodi, pod otvorenim nebom i u miru drvenih kuća – zaključuje Andi, prenosi Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu