Sudbine

(FOTO) "MILOŠ MI JE DAO SNAGU" Aleksandra je sa 14 godina oslijepila zbog karcinoma, ni slutila nije da će postati uspješan kuvar

Večera u apsolutnom mraku, dok vas služe konobari bez čula vida - neponovljivo je iskustvo koje će promijeniti vaš pogled na svijet i ono postoji u nekoliko svjetskih metropola.

Ispovijest Aleksandra Romanoiv
FOTO: PRVA TV/SCREENSHOT

Kada vam je čulo vida uskraćeno, sva ostala čula se pojačavaju i omogućavaju vam da osjetite ukus i miris hrane na totalno drugačiji način. Ovako nešto postoji i kod nas.

Radnica u jednom ovakvom restoranu i studentkinja psihologije Aleksandra Romanov, vlasnik restorana Branko Sinđelić i projektant informacionih sistema i slijepa osoba Miloš Sinđelić istakli su da ovakav način funkcionisanja restorana, drugi ljudi mogu da steknu svest o funkcionisanju slijepih osoba.

– Meni je ovo dosta interesantno, s obzirom na to da sam i ja neko ko je prije nekoliko godina izgubio čulo vida. Bilo mi je zanimljivo da vidim kako će se ljudi ponašati. Čula sam različita iskustva iz inostranstva, ali kod nas je to nešto sasvim zabavno i drugačije. Drago mi je da ljudi kod nas uspijevaju da steknu tu svijest o nama i našem funkcionisanju – govori Aleksandra i ističe da ona obožava da kuva što ljude posebno fascinira, jer im nije jasno kako uspijeva da sprema hranu budući da je ne vidi.

Ljudi je često pitaju kako razlikuje začine, ali ona ističe da se tu najviše oslanja na čulo mirisa.

Ispovijest Aleksandre Romanov
FOTO: PRVA TV/SCREENSHOT

Aleksandra je sa nepunih 14 godina izgubila vid. U pubertetu su joj dijagnostifikovali karcinom, kada su je i operisali. Vid je izgubila kada je krenula sa zračnim terapijama. Poslije godinu dana je shvatila da joj se vid neće vratiti i da je to permanentno stanje. Zahvaljujući podršci najmilijih, ali i Miloša, svog momka, uspjela je da nastavi dalje.

Pročitajte još

– Meni su otkrili da bolujem od karcinoma i operisali su me na Kliničkom centru na neurohirurgiji, nakon toga kada sam krenula sa zračnim terapijama sam izgubila vid. To je za mene u početku možda djelovalo kao, pa odjednom je nestao vid, tako će se brzo i vratiti. To je nešto kratkoročno i prihvatila sam to veoma lako, što je meni sada iz ovog ugla dosta začuđujuće. I onda se desilo da sam nakon godinu, godinu i po dana shvatila da se situacija neće promijeniti i tada nastupa nekako možda taj najgori period mog života kada sam bila u toj debeloj minus fazi iz koje sam se izvukla nekako uz pomoć mojih najmilijih i upravo zbog Miloša. Jer je on meni, joj je meni ovo baš emotivno. svojim primjerom mi je pokazalo kako sve može, sve može, mislim živi se normalno, ja sam vidjela, on izlazi, on se druži, mislim čita, ide u pozorište, gleda filmove, sve najnormalnije – ispričala je Aleksandra kroz suze.

U program “Jutra” uključio se i Miloš Sinđelić, projektant informacionih sistema, takođe slijepa osoba, koja je svoje iskustvo podijelila sa publikom Prve.

Miloš Selaković je sa pet godina izgubio vid. Kako je odrastao, odlučio je da ga ljudi ne gledaju kao osobu koja nema čulo vida, već da ga cijene zbog svojih vještina, znanja i sposobnosti.

Ispovijest Aleksandre Romanov
FOTO: TV PRVA/SCREENSHOT

Iako je diplomirao na Fakultetu bezbednosti i trenutno je na trećoj godini Pravnog fakulteta, posao u struci nije mogao da nađe. Kroz neformalno obrazovanje i brojne kurseve, usmjerio se u oblast IT. Takođe, radi u restoranu kao osoba koja dočekuje goste.

Priznaje da je bio stresan proces traženja posla, pogotovo kada u svojoj biografiju nije naveo da je slijepa osoba. Imao je više od 25 razgovora prije nego što je dobio svoj prvi posao, prenosi Žena Blic.

Bonus video:

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu