Neće žene, kaže Giga, da budu na selu, nego bi udale i cijelo domaćinstvo i zemlju prodale za život na gradskom asfaltu.
Selo Majden je skoro izolovano od civilizacije. Put je skoro neprohodan, Giga priča i da su i mostovi loši. Domaćinu društvo pravi pas, veseli nastrljivi ljubimac koji se stalno vrzma oko njegovih nogu.
– Ovdje sam se vratio 1996.godine, poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma s majkom – priča Giga i pokazuje kuću u kojoj je rođen.
– Tu se rodilo nas osmoro. Ja sam ostao da živim ovdje, braća su otišla u svijet – priča Giga za televiziju “Tatabrada”.
Giga kaže da je nekada selo bilo živo, sa školom koja je imala i više od 100 đaka i dvije prodavnice. Sada je opustjelo. Svega nakoliko stanovnika, uglavnom starih.
Giga je usamljen. Sreće u ljubavi nema.Imao je kaže nekoliko veza, ali nisu se održale, jer nježniji pol danas ne želi da živi u selu, a on ne želi u grad.
Giga kaže da je prije nesrećnog rata koji je zahvatio bivšu Jugu radio u Hrvatskoj kao konobar i tamo je imao partnerku. Ali desilo se to veliko zlo, a i majka mu je oslijepila i morao je da se vrati u zavičaj da brine o njoj.
Giga je sredio domaćinstvo, ima urednu kuću, drva za zimu, dvije štale, 10 koza i 10 ovaca. Ovaj vrijedni čovjek kaže da je 20 godina na birou za zapošljavanje, po struci je konobar kuvar, ima položeno za vozača kamiona.
– Ovdje posla nema, a brat me zove da idem u Hrvatsku, a meni se ne ide. Stigle me godine, ko će mene tamo zaposliti – priča Giga i kaže da se opredijelio da proširi stado i živi od rada na selu.
– Imam 50 dunuma njiva – dodaje Giga i pokazuje da ima i plastenik i uzgaja povrće.
Giga bi bio presrećan kada bi imao životnu saputnicu s kojom bi sve ovo mogao da dijeli i da zajedno podižu domaćinstvo. Bile su kaže Giga do sada dvije žene u njegovom domaćinstvu, ali brzo su se predomislile.
– Budu po dva mjeseca pa odu.Neće da budu ovdje. Kaže mi jedna, prodaj sve, pa idemo u grad. A ja neću u grad, u Šehovićima nema posla za mene – kaže Giga.
Giga je vrijedan i zdrav i preživljava od uzgoja ovaca, koza i povrća.
Ovaj vrijedni čovjek kaže da ako je neko voljan da mu sada da 20 ovaca, on bi njemu sve to vratio, i to za godinu dana.
– Jagnje sam prodao za 300 maraka, ovna sam za 600 maraka, tako da bih onome ko bi mi poklonio ovce, sigurno vratio novac, a svake godine od mene bi imao na poklon jedno janje – rekao je Giga.
Giga sa širokim osmijehom na licu i velikim optimizmom kaže da mu treba samo žena, onda bi sve uspio. Sve bi mu bilo milije i lakše, a imaju od čega da žive. Ona bi mu bila još veći podstrek sa razvije biznis s ovcama.