Društvo

(FOTO) Zapadna Krajina kao Sahara: Od Petrovca do Grahova prije 50 godina živjelo 5 puta više ljudi nego danas

Bosanski Petrovac, Drvar, Glamoč, Bosansko Grahovo - četiri pitoreskne opštine u zapadnoj Krajini nekad su bile pune ljudi i dobre energije.

Grahovo
FOTO: D. BOŽIĆ/RAS SRBIJA

Prije 50 godina u tom kraju je živjelo više od 66.000 ljudi, danas pet puta manje.

Zašto je zapadna Krajina spala na manje od 13.000, uglavnom starijih stanovnika?

Prosperitet

Ako je suditi po statističkim podacima, rat je ova područja unazadio više nego neke druge dijelove, i inače demografski potonule, Bosne i Hercegovine. Ali, nije za sve kriv samo rat i progon stanovništva.

Pred rat, 1991. godine, u Bosanskom Petrovcu je živjelo više od 15.000 ljudi, a 2013. je popisano duplo manje, svega 7.200 žitelja. Danas, na teritoriji cijele ove prostrane opštine, prema procjenama upućenih, odistinski živi manje od 5.000 stanovnika.

Ali, jedan podatak baca novo svjetlo na demografsku istoriju ove, kao i drugih, pretežno srpskih, zapadnokrajiških opština.

Naime, nisu Potrovčani bili najbrojniji 1991. godine, pred rat, nego tokom prosperitetnih sedamdesetih, dakle prije pola vijeka.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Tako je po popisu iz 1971. godine u opštini Bosanski Petrovac živjelo čak 18.600 stanovnika, a oni koji pamte ta vremena tvrde da je koju godinu kasnije taj broj dobacio čak do 20.000 žitelja.

Slična je statistika i u susjednim opštinama, koje pripadaju drugom kantonu u Federaciji BiH.

Naime, Bosanski Petrovac, u kojem i danas bez problem i tenzija žive i Srbi i Bošnjaci, pripada Unsko-sanskom kantonu sa sjedištem u Bihaću.

Bosansko Grahovo i Drvar, koji su skoro isključivo srpske opštine, kao i komšijski im Glamoč, pripadaju Kantonu 10, sa sjedištem u Livnu, gdje vlast čvrsto drži HDZ BiH.

Sve ove opštine mogu se smatrati pograničnim, jer se nalaze u blizini granice s Hrvatskom i Evropskom unijom, ili čak na samoj graničnoj liniji.

Drvar
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

20.000 stanovnika i nula nezaposlenih

I dok su na sjeveru BiH neke opštine uspjele da blizinu EU, koliko toliko, iskoriste za razvoj, zapadnokrajiške opštine polako ali sigurno tonu u nestanak.

Čak i Drvar, koji se smatra urbanim sjedištem “najsrpskijeg” dijela Federacije BiH, iz godine u godinu ima sve manje stanovnika.

Iako ima i Dom zdravlja i dvije banke i osnovnu i srednju školu, hotel i nekoliko kafana, dakle gradske “znamenitosti” koje su drugi gradići u ovom dijelu BiH nepovratno izgubili, i Drvaru statistike ne slute na dobro.

Pročitajte još

Drvar je pred rat imao oko 15.300 žitelja i, kako svjedoče hroničari, najviše odlikovanih partizanskih boraca po glavi stanovnika. Urbana legenda kaže da je Drvar jedini grad koji, u doba SFRJ, nije imao nijednog nezaposlenog stanovnika.

Ali, 2013. godine u Drvaru je u cijeloj opštini popisano oko 7.000 žitelja, a danas manje od 5.000 ljudi, kako kažu u ovom kraju, svake noći zanoći u Drvaru ili nekom od okolnih sela.

Mnogi ni ne znaju da je Drvar, po popisu 1971. godine, imao skoro 20.000 stanovnika.

U Glamoču je prije pola vijeka živjelo oko 17.000 ljudi, a danas je taj broj spao na manje od 2.000. Da je đavo odnio šalu vidjelo se još 2013. godine kada je u Glamoču popisano oko 3.800 stanovnika na teritoriji cijele ove opštine.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
Glamoć: Nema cjelovite srpske liste

Kad se sve sabere i oduzme, računica je jeziva: prije pola vijeka u 4 zapadnokrajiške opštine je živjelo 66.000 stanovnika, danas manje od 13.000.

Situacija je još tužnija kada se uzme u obzir starosna struktura. Većina Krajišnika su ljudi u zrelim godinama, ili starci koji su se, nakon rata, vratili u zavičaj da umru tamo gdje su ponikli.

Djece je sve manje, mladi bježe glavom bez obzira, kao da je Krajina pusta i bezvodna Sahara, a ne jedno od najljepših područja u BiH.

Igralište profitera

Džaba vam prirodne ljepote i ljubav prema zavičaju kad ovdje nema nade. Nema tog dobra koje loša politika, protkana nacionalizmom, ne može uništiti – tvrdi Zlatko Huljić, bivši načelnik opštine Bosanski Petrovac, koji je bio i jedan od najuspješnijih privrednika u ovom dijelu BiH.

Huljić kaže da Bosanski Petrovac i Krajina u stvari dijele sudbinu cijele BiH, zemlje koja je nakrivo nasađena i koja nije država nego igralište profitera.

– Ni u drugim dijelovima BiH nije mnogo bolje, samo su ovdje zajednice manje, pa je i čemer veći, a i svaki problem je vidljiviji – kaže Huljić.

On tvrdi da mlade ljude iz Petrovca, pa i iz cijele zapadne Krajine, tjeraju siromaštvo i sistemska korupcija, koji proizvode neizvjesnost.

Zašto bi neko živio ovdje a ne zna šta ga čeka za godinu, dvije, pet godina. Ne zamjeram mladima. Oni imaju samo jednu mladost i ne žele da je proćerdaju uludo. Žao mi je starijih, koji više nemaju kud – kaže Huljić.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Na pitanje ko je za sve to kriv, spremno odgovara: svi mi, koji smo dopustili da nam se ovo desi.

Kakav je to narod koji prodaje glas za kilu kafe?! Takav narod i ne zaslužuje bolje. Ali, žao mi je što takva većina vuče u propast i one malobrojne koji imaju znanja, volje i želje da nešto promijene – kaže Huljić.

Zasigurno i u Petrovcu i u susjednom Drvaru jedan od ključnih problema je i taj što “malobrojna manjina” mlađih i obrazovanijih ljudi nema gdje da zaradi platu.

U Bosanskom Petrovcu je od korona krize zatvoreno nekoliko fabrika i pogona, te jedina knjižara i jedina ekspozitura banke u ovom gradu.

Bez posla je ostalo oko 80 mještana, što je za ovaj mali grad veliki broj.

Nakon pogona tekstilne industrije “Alma Ras”, u kojem je radilo 52 zaposlenih, mahom žena, ključ u bravu je stavila fabrika za proizvodnju peleta “Kandela”, a zatvoren je i mali lokalni lanac trgovina.

Od vazduha se ne živi

Najradije bih ostao u Petrovcu. Ovdje je priroda čarobna, vazduh čist, ali od vazduha se ne živi – kaže jedan mlađi nezaposlni Petrovčanin za Srpskainfo.

Ni u susjednom Drvaru ne cvjetaju ruže. Mada, kao i cijeli kraj ima odlične preduslove za razvoj ekološkog i avanturističkog turizma, sav turistički promet u ovom gradu sveo se na povremene posjete Titovoj pećini i na manifestaciju Dani drvarske drenjine.

Sve je to tanko, ne može od toga živjeti ni nekoliko porodica, a kamoli čitava opština. Džaba i lijepa priroda i ulice i kafane i parkovi kad nemaš gdje koru hljeba zaraditi – kaže Živana Sabljić, Drvarčanka koja se bavi poljoprivredom i građanskim aktivizmom.

Ipak, najtužnija je situacija u Bosanskom Grahovu, nekad živahnom gradiću, koji je spao na oko 800 mještana.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Statistika kaže da je 1991. Grahovo imalo više od 8.300 stanovnika, dok ih je 2013. popisano svega 2.450.

Oni koji duže pamte znaju da je prije pola vijeka ova varoš, poznata i kao rodno mjesto Gavrila Principa, imala skoro 11.000 žitelja i dobro popunjen opštinski budžet.

– Čini mi se da u to vrijeme borba za lokalnu vlast nije bila ni blizu tako žestoka kao danas. A zbog čega? Zbog pustih sela u kojima ne živi niko? Možda su već zacrtali da se sve to proda za deponije, spalionice guma i opasnog otpada ili za slične “investicione poduhvate” – kaže jedan penzioner iz Grahova, koji ljeti živi u zavičaju, a zimi u Srbiji.

Njegova djeca i unuci u Grahovo ne dolaze ni ljeti, a imali bi šta da vide: od najljepše pećine u BiH, Ledenice, do staništa rijetkih ptica i planine Šator sa čarobnim jezerom.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu