Njegova mala harmonika koju je davno dobio na poklon i sada uveseljava sve generacije u Bereku, Cerovljanima, Jazovcu i drugim selima gradiškog i novotopolskog kraja. Franjo je zaradio penziju na željeznicama u Austriji ali rodni kraj, zajedno sa suprugom Verom, porijeklom iz Bereka, nije zaboravio.
Iz Salcburga gdje najviše boravi, Franji nije teško doći na svirku u zavičaj. Ovde je proveo novogodišnje i božićne praznike oživljavajući uspomene na davnašnje vrijeme.
-Naše selo je puno vrijednih, dobrih, veselih i tolerantnih ljudi. Ovdje postoji muzička tradicija. Najčuvenija je porodica Ljubojević gdje se svirka i pjesma pronose generacijama. Najpoznatiji muzičari među njima su Mirko, Stojan i Milenko sa kojima sam godinama nastupao na seoskim zabavama, igrankama, prelima, zborovima priča Franjo koji je tokom decembarskih i januarskih praznika, pored punih stolova hrane te kuvane rakije i vina, uveseljavo družinu u staroj školi u Bereku. Mnogi su ovde davnih godina cure prosili, ženili se i udavali uz Franjinu harmoniku.
-Kada sam se ja ženio prije gotovo pola vijeka, na svadbi je svirao Franjo sa svojom grupom. Mogu se pohvaliti da mi je donio porodičnu sreću kao i mnogim drugim mojim komšijama. Koliko mi je poznato, niko kome je Franjo svirao na svadbi, nije se razveo – uvjerava Jovo Dragojević iz Bereka.
Glavni junak ove zanimljive seoske priče pripovijeda da je i malu harmoniku dobio na poklon.
-Pročulo se da ova moja harmonika mnogima donosi sreću. Dobio sam je na poklon u Bakincima na igranci, od gospođe Kristine kojoj sam prezime zaboravio, ali nisam njen gest. Ona je time htjela pokazati koliko joj znači moj optimistični duh i pozitivna energija koju unosim u svaku pjesmu. Imam i veliku, skupocjenu harmoniku, ali ova ima dušu rodnog kraja – veli Franjo, srećan kada ga komšije pozovu na zabavu, zborovanje ili porodično veselje.
-Veliki je i bogat moj repertoar. Nema pjesme koju ne umijm zapjevati i zasvirati. Izuzetak su nacionalističke pjesme koje sam precrtao, to ne sviram. Želim da se svako ko me sluša osjeća ugodno, da pjesmom i muzikom širim ljubav a ne mržnju. Nama je uvijek potrebna ljubav, razumijevanje a ne svađa i svakojaki problemi – objašnjava Franjo Najdek, najstariji muzičar u Potkozarju koji svojom malom harmonikom šalje velike, jasne i lijepe poruke, decenijama uveseljava sebe, svoju porodicu, komšije i ostale stanovnike potkozarskih sela. Kada se ovaj muzičar, upadljiv visinom od približno dva metra, pojavi na zabavi, uvijek poneko ima šaljiv zaključak.
-Kažu, ni većeg čovjeka niti manje harmonike. To je istina, ali treba znati i staru narodnu poslovicu da boj ne bije veliko oružje nego srce u junaka – prepričava Franjo svoja iskustva sa mnogih seoskih priredbi.
Za svaki nastup on se temeljito priprema, kao da nastupa na velikoj i blještavoj sceni, među hiljadama ljudi, a ne u seoskim školama, domovima, kućama, ispred prodavnica, na raskršćima, u zaprežnim kolima, pored pečenice. Najvažniji je, veli, izbor pjesama primjerenih za svaku priliku.
Njegove sveske pune pjesama odavno su požutile, neke listove je dopunio novim pjesmama ispisavši stotine stranica. Svaka pjesma koja ima priču, koju je napisao život, veli naš sagovornik, uvijek budi emociju i zato pažljivo bira šta i gdje će zapjevati.
Bratstvo i jedinstvo
Franjo Najdek svira na vjerskim praznicima svih konfesija, među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima. Za sebe kaže da je privržen tekovinama bratstva i jedinstva te da ima veliki broj istomišljenika.
-Rijetko prođu zabave, a da neko ne zatraži stare pjesme koje smo slušali i voljeli u Jugoslaviji. Tada mi srce zatreperi, a glas dobije specifičnu ljepotu i svežinu – opisuje Franjo svoju muzičku misiju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu