Društvo

GINU I 27 GODINA POSLIJE RATA Mine ubijaju ljude, životinje i šansu za razvoj privrede

U proteklih 7 dana petoro ljudi u BiH je stradalo od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata, a među njima je bio i jedan 15-ogodišnji dječak.

GINU I 27 GODINA POSLIJE RATA Mine ubijaju ljude, životinje i šansu za razvoj privrede
FOTO: DEJAN BOŽIĆ/RAS SRBIJA

Crna statistika upozorava da rat koji je završen prije 27 godina i danas odnosi žrtve, te da i danas, kao i u ratu, najviše stradaju civili. Naime, među posljednjim žrtvama mina i bombi bila su dvojica deminera, stradalih na zadatku, te trojica mještana, koji su poginuli na svojim imanjima.

Podsjećamo, Radenko Đurica i njegov sin Milorad (15) poginuli su kad su raščišćavali zemljište u blizini svoje kuće u selu Hatelji u Hercegovini, kada su eksplodirale dvije ručne bombe “kašikare”. U prijedorskom selu Jelićka prije dva dana je jedan domaćin stradao, jer je je, kako saznajemo, pokušao da postavi eksplozivnu napravu, kako bi  svoju njivu zaštitio od divljih zvijeri.

Upravo ovaj slučaj svjedoči koliko je pogubno to što se opasnost od eksplozivnih sredstava ne shvata ozbiljno, upozorava Željko Volaš, predsjednik Organizacije amputiraca Srpske UDAS.

Ko god je bio u ratu ima neko iskustvo sa minsko-eksplozivnim sredstvima, ali to ne znači da je svaki veteran spreman da ih koristi na bezbjedan način – kaže Volaš, koji se godinama bori za podizanje svijesti o opasnosti od mina, te za pomoć žrtvama koje su preživjele eksplozije.

Foto: Rade Jokić/RAS Srbija
Foto: Rade Jokić/RAS Srbija
Sa jedne od akcija deminiranja na području Zvornik

Prema podacima Centra za uklanjanje mina BHMAC, minama je još uvijek “zagađeno” 1.018 kvadratnih kilometara ili 2,1 odsto teritorije  BiH. Procjenjuje se da valja ukloniti još oko 79.000 mina, a akcioni plan po kojem ovaj posao treba da bude okončan do 2025. je, priznaju to čak i zvaničnici, neostvariv.

– Deminiranje je izuzetno skup proces, za koji mi nemamo dovoljno novca, ali čak i ako ostavimo po strani taj finansijski moment, problem je što mi nemamo dovoljno obučenih kvalitetnih i psihofizički spremnih ljudi, koji bi taj posao obavili – kaže Volaš.

Pročitajte još

Kao argument za tu tvrdnju navodi da su dvojica deminera, koji su poginuli u nedjelju kod Kupresa, imali 49, odnosno 52 godine.

– Nesreća se desila u nedjelju ujutru. Pa, zar je normalno da mine uklanjaju pedesetogodišnjaci, koji, očigledno, ni nedjeljom nisu imali priliku da se odmore! Deminerski posao je izuzetno težak i stresan i zahtijeva vrhunsku formu i koncentraciju. Bilo bi normalno da poslije četrdesete ljudi ne rade taj posao, ali kod nas to ne važi, jer imamo mnogo minskih polja, a malo deminera – kaže Volaš.

Sa svakodnevnom opasnošću od mina živi više od pola miliona stanovnika BiH u 129 gradova i opština, odnosno 1.398 naselja.

U RS je najteža situacija na području Doboja, jer je ovaj grad, doslovno, opkoljen minskim poljima zaostalim iz rata. Minama su izuzetno ugroženi i okolina Zvornika i Čajniča. Čak 67 odsto minama ugroženih područja je pod šumama.

Ove brojke, kao i podatak da je od završetka rata od mina u BiH, prema zvaničnim podacima, poginulo 614 ljudi, svjedoče o ozbiljnosti situacije. Ljudske žrtve jesu najveći, ali ne i jedini problem, upozorava lider UDAS-a. Niko, kaže, ne razmišlja o tome da se i danas u kućama čuvaju bombe i trombloni iz rata. Umjesto da ih, bez ikakvih posljedica, predaju Civilnoj zaštiti ili policiji, mnogi te opasne sprave i danas bacaju u šume, rijeke ili na smetlišta, kao da nemamo već dovoljno neočišćenih minskih polja, upozorava Volaš.

– Niko ne razmišlja ni o tome da su neraščišćena minska polja pravi “rudnici” minsko-eksplozivnih sredstava, koja mogu biti iskorištena čak i za terorističke napade – kaže Volaš.

Dodaje da mine usporavaju i ekonomski razvoj, jer niko ne želi da ulaže u područja u blizini minskih polja.

– Minama su zarobljeni vrijedni resursi: hiljade hektara šuma i plodnih njiva, pa čak i neka nalazišta ruda. U minskom polju stradavaju i domaće i divlje životinje, što je takođe veliki gubitak, i ekonomski i ekološki – zaključuje Volaš.

Apel

Siniša Todorović (42) iz Banjaluke, koji je u ratu 1992, kao dječak, stradao od eksplozije tromblona dok se igrao u Mahovljanima, uputio je ranije preko Srpskainfo potresan apel zvaničnicima i građanima.

– Zar ima smisla, da i danas djeca strahuju od mina! Nisu problem samo minska polja, mada je stvarno jezivo, nakon toliko godina, gledati trake za upozorenjem “pazi mine”, ali još veći problem su ljudi, koji bacaju svakakva ubojna sredstva gdje stignu. Pa, to će naći neko dijete i šta onda – poručio je Siniša.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu