Zašto je danas ovakvih životnih priča sve manje? Zašto brakovi traju sve kraće, a porodice su sve malobrojnije?
Statistike svjedoče da Republika Srpska, bar kad je u pitanju osipanje tradicionalnog braka i porodice, ne kaska mnogo za Zapadom.
Prema podacima posljednjeg popisa stanovništva u BiH iz 2013. godine, prosječna porodica ima 2,85 članova, što će reći da prevladavaju samačka domaćinstva, parovi bez djece, jednoroditeljske porodice, ili u najboljem slučaju porodice tipa „mama, tata i jedno dijete“, koje popravljaju prosjek.
Sve kasnije pred matičara
Demografi tvrde da je danas situacija još grđa. Tome doprinosi i masovno iseljavanje stanovništva, jer u inostranstvo odlaze mladi ljudi i porodice s malom djecom.
Kad su u pitanju brakovi, trend je da ljudi sve kasnije staju pred matičara, a sve se češće razvode. Broj razvoda u Republici Srpskoj raste brže od inflacije.
Ali i svadbi ima, i te kako. Nikom danas ne pada na pamet da uradi ono što su Tomo i Vinka s početka naše priče učinili uoči Ognjene Marije, 1963. godine.
Oboje sa sela, iz skromnih porodica, na svadbeno veselje nisu ni pomišljali. Kad su se uzeli, kad je Tomo „doveo“ Vinku, okupilo se desetak njima najbližih ljudi, malo su posjedili, nazdravili, i to je to. Kasnije, kad su uhvatili vremena, otišli su kod matičara da se „upišu“.
Nije život Instagram
Danas se, kako svjedoče vlasnici svadbenih salona u Banjaluci, svadba ugovara godinu dana unaprijed, da se uhvati termin. Rijetka su svadbena veselja sa manje od 300 zvanica.
Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske, u Srpskoj je prošle godine sklopljeno 5.527 brakova, što je u odnosu na prethodnu, 2021. godinu, za samo tri braka manje. Ali, u odnosu na, recimo, 2000. godinu broj venčanja je skoro prepolovljen.
Naime, poslijeratne 1998. u Srpskoj je sklopljeno 7.477, a rekordne 2000. godine čak 8.003 braka. Od tada broj vjenčanja konstantno opada. Ekonomska kriza? Neizvjesnost? Možda.
Ali, sigurno ljudi danas nisu siromašniji nego šezdesetih godina prošlog vijeka, kad su se uzeli Tomo i Vinka.
– Moja draga i ja smo se dugo kućili, naporno radeći. Naše porodice su nas hrabrile i podržavale, ali nam nisu mogle materijalno pomoći, nisu imale od čega. Sve što imamo sami smo stekli. Današnji ljudi nisu siromašni, ali što su bogatiji sve su nezadovoljniji, što više bulje u ekrane sve manje znaju – kaže bračni veteran Tomislav Šindrak (85).
Sa ovom ocjenom saglasni su i stručnjaci.
– Mladi danas čekaju savršen trenutak da stvore savršen dom i da u svoj savršeno sređeni život uvedu dijete i brigu o njemu. U 21. vijeku sve nekako teži savršenstvu, što često dovodi do raskida dugogodišnjih veza, pa i brakova. Jer život, ipak, nije Instagram – kaže psihologinja Ivana Boroja.
Ljubo Lepir, profesor socijalne politike na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, ističe da je značaj braka, kao čuvara porodičnih vrijednosti opao, a komercijalizacija intimnosti je preuzela primat.
Prvo vjenčanje, pa indeks?
– Sve češćem nezadovoljstvu supružnika i sve učestalijim razvodima doprinose i novi stilovi života, nametnuti od opšteg mejnstriminga, koji privatnost i intimnost tradicionalnog braka zamjenjuju s apriornom slobodom izbora – kaže Lepir.
Dakako, svemu tome doprinosi i činjenica da muškarci i žene danas ulaze u brak kao već formirane, zrele ličnosti, oko tridesete godine.
Vinka i Tomo, kad su se uzeli, bili su „stara cura“ i „stari momak“; ona je imala 21 godinu, on 25. Svi su govorili da su uhvatili „zadnji voz“.
Danas je u Srpskoj prosječna starost mladoženje 32, a mladenke 29 godina. Prije nego što su stali na „ludi kamen“, oni su pozavršavali škole, mnogi se i zaposlili i, naravno, prošli kroz fazu mladalačkog provoda.
Profesor Pejo Đurašinović, koji na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci predaje sociologiju porodice, smatra da bi bilo mnogo svrsishodnije da se mladi vjenčavaju nakon srednje škole, pa da studiraju dok su u braku, uz podršku društva i šire porodice.
– Bilo bi to naročito dobro za žene, da uz društvene benefite i uz podršku svojih i roditelja svog supruga usklade brak, roditeljstvo i studiranje, odnosno karijeru. Mi smo pripremali neke projekte u tom smislu, ali, nažalost, nije bilo sredstava da se oni provedu – kaže Đurašinović.
I Crkva dozvoljava razvod
On je zagovornik dugotrajnih brakova i četvorogeneracijskih porodica, koje ne moraju da žive pod istim krovom, ali treba da se podržavaju i da potomci uče od baka i djedova, pa čak i od prabaka i pradjedova.
– I moji roditelji i roditelji moje supruge su bili u braku više od 60 godina, od rane mladosti do kraja života. I mi imamo troje djece, imamo i unuke i nadam se da ćemo dočekati i praunuke – kaže ponosno Pejo Đurašinović.
Danas, međutim, ono čuveno „dok nas smrt ne rastavi“ izgovoreno u glamuroznom svadbenom salonu, a često i u hramu Božjem, malo ko shvata doslovno. Stvar je došla dotle da čak i Srpska pravoslavna crkva svojim vjernicima dozvoljava razvod crkvenog braka i ponovno vjenčavanje pred oltarom.
Broj razvoda u RS u stalnom je porastu u posljednjih dvadesetak godina, i danas se vrti oko cifre od 1.000 razvoda godišnje. Rekorder po broju razvoda je Banjaluka, gdje su lani razvedena 243 braka. Inače, i u RS važi pravilo: što veći grad, više razvoda.
Profesor Lepir smatra da je brak izgubio značaj, koji je imao kao sredstvo ostvarivanja emocionalnih, socijalnih i materijalnih ciljeva.
– Time je prag tolerancije i međusobnog prilagođavanja supružnika znatno smanjen. Bez toga, nikakvi drugi razlozi nisu dovoljni da zadržavaju dvoje ljudi u formalnoj vezi duže vrijeme – kaže Lepir.
Ne dočekaju ni “ružinu svadbu”
Statistika kaže da brakovi u Srpskoj, prije razvoda, u prosjeku, ne potraju ni 13 godina. Još tokom prve godine bračnog života razvede se više od dva odsto parova. Razvode se čak i bračni veterani: 14 odsto razvoda desi se nakon 25 ili više godina braka.
Njaveći broj brakova razvede se prije prvog jubileja – desetogodišnjice ili takozvane „ružine svadbe“.
– Od ukupnog broja brakova razvedenih prošle godine u RS, od prve do četvrte godine braka razvelo se 23,3 odsto parova, a 21,1 odsto parova se razvelo između pet i devet godina trajanja braka – navode u Zavodu za statistiku RS.
U tu statistiku se uklapa i Jovana (38) iz Banjaluke, uspješna obrazovana žena, koja je pet godina nakon bogate i vesele svadbe podnijela zahtjev za razvod.
– Malo dijete, zahtjevan posao, službena putovanja, kuća, muž… sve je to bilo jako naporno. Nisam spavala ni tri-četiri sata dnevno. Dešavalo se, kada odem na neku važnu konferenciju u inostranstvo, da me muž zove i pita zašto nije ispeglana ta i ta košulja, jer baš nju hoće da obuče – priča Jovana.
Kaže da ju je od svega najviše boljelo nerazumijevanje. Njen sada bivši suprug je podrazumijevao da ona ima uspješnu karijeru, da izgleda kao manekenka, da je uvijek raspoložena i savršena majka, ali i da kuva domaće supice i održava stan savršeno urednim.
– Kad god bih ga pitala za pomoć ili podršku govorio mi je: ma daj, što praviš nauku od kućnih poslova – kaže Jovana.
Niko nikog ne razumije
Stručnjaci su, međutim, saglasni da u ovom i sličnim slučajevima nije problem u kućnim poslovima, nego u nedostatku empatije i bračne solidarnosti.
I baka Vinka Šindrak (80), koja je nedavno proslavila dijamantsku svadbu, čitav je život radila kućne poslove, ali je njen suprug to izuzetno cijenio, iako ona nije bila zaposlena van kuće.
– Moja se Vinka sa mnom naradila i napatila, malo je reći. Kad smo gradili kuću radila je na mješalici, istovarala blokove, sve isto kao i ja. A kuća, djeca, ručak, sve je to bilo na njoj – kaže njen suprug Tomo.
I dodaje da se, i kad im je bilo teško, nikad nisu posvađali, niti izgovorili psovku jedno drugom.
Vinka kaže da joj nije bilo teško da donosi vodu sa pumpe i pere veš u kadi, da raspoređuje skromni kućni budžet, jer je imala na koga da se osloni.
– On mene nikad, za sve ove godine, nije ni poprijeko pogledao, nije mi prigovorio što sam nešto uradila ovako ili onako, ili što nešto nisam uradila. Nikad, vjerujte – kaže Vinka.
E, sad, to je tako funkcionisalo dok su rodne uloge muškaraca i žena, u društvu, a naročito u porodici i braku, bile strogo podijeljene po patrijarhalnom ključu. Danas su drugačija vremena.
Višedecenijska borba žena za rodnu ravnopravnost i prihvatanje stava da su prava žena sastavni dio osnovnih ljudskih prava doprineo je i relativizaciji značaja braka, kao tradicionalne institucije, smatra Ljubo Lepir.
– To je dovelo i do novog pozicioniranja supružnika u bračnim odnosima, pa su česte situacije u kojima se ne snalaze ni žene, ni muškarci – kaže Lepir i podvlači da treba imati na umu da žene više nisu objekti bračnih odnosa, već su postale njihovi kreatori.
A gdje je jutarnja kafa i veče uz vino?
A ta kreatorska uloga nije nimalo laka, smatra Ivana Boroja, jer se danas od žene očekuje mnogo više nego u doba naših baka.
– Žena treba da izgleda kao u modnom magazinu, da bude ljubavnica, majka, uspješna na poslovnom planu, vrijedna domaćica. Muškarci danas nemaju mogućnosti da sami obezbijede materijalnu egzistenciju porodice, pa se od žene očekuje da i na tom planu preuzme pola tereta – kaže Boroja.
Uz sav taj teret, supružnicima se na leđa tovare i nerealna očekivanja, pa su mnogi izgubili kompas i ne razlikuju bitno od nebitnog, šarenu lažu od suštinskih vrijednosti.
– Veliki je problem pretjerana konzumacija sadržaja na društvenim mrežama i u medijima, koji nam nude nerealnu, idealizovanu sliku života. Supružnici liježu u krevet i bude se s mobilnim telefonom u ruci. Nema zajedničke jutarnje kafe, kada se prave planovi i dogovori, a ni večernjeg ćaskanja uz čašu vina. U nedostatku komunikacije i posvećenosti između partnera leži uzrok većine bračnih problema – zaključuje psihologinja Ivana Boroja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu