Producent filma je Zavičajni muzej iz Gradiške, a pokrovitelj Gradska uprava uz pomoć više republičkih institucija i Opštine Lopare.
Veljko potiče iz najpoznatije gradiške porodice, koja je početkom prošlog vijeka iznedrila ljekare, istoričare, revolucionare, pisce, prosvjetare… Oni su bitno uticali na točak istorije u tadašnjoj BiH pod austrougraskom okupacijom.
Na mermernoj ploči stare škole u Priboju, čija obnova je u toku, piše da je Čubrilović ovdje radio kao narodni učitelj od 1910. do 1914. godine. Školovao se i prethodno radio u Novom Sadu, Somboru, Tuzli, gde se oženio Jovankom Adamović.
U Priboju je rođena njihova kćerka Nada. Tu je ostavio dubok društveni i prosvjetiteljski trag, kažu mještani.
Rado Savić, načelnik Lopara odlučan je da stara škola, u kojoj je Veljko radio bude pretvorena u muzej sa stalnim postavkama. Tu će, pored ostalog čuvati uspomenu na Veljka i njegovu ulogu u ovom kraju.
Veljko je organizovao na daleko čuvene sokolske sletove te se borio za napredak podmajevičkih sela. Film će biti važan korak i zato smo obradovani inicijativom iz Gradiške, Veljkovog zavičaja – rekao nam je Savić.
Škola u Priboju, koja i sada nosi ime Veljka Čubrilovića, jedna je od najstarijih na ovom kraju, svjedoči sveštenik Jeremija Lazić, podsjetivši da je Veljko istovremeno bio i sekretar crkve u čijem dvorištu je škola izgrađena. U ljetopisu je zapisano da je počela s radom daleke 1880. godine. Kao većinu srpskih škola u to vrijeme, i ovu u Priboju podigla je crkva uz uz pomoć naroda.
Dragan Jović, direktor škole u Priboju, koja je ugostila važne ličnosti toga kraja, RS te Veljkovu praunuku Veru Vujčić, kaže da oni, zajedno sa SPC i Opštinom Lopare, generacijama prenose sjećanje na Veljka Čubrilovića čija bista se nalazi na ulazu u sadašnju školsku zgradu.
Veljko je 1914. kao član tajnog društva “Crna ruka” pristao da pomogne Gavrilu Principu, Nedeljku Čabrinoviću i Trifku Grabežu da izvrše atentat na austrijskog nadvojvodu Franca Ferdinanda.
Njegov brat, Vaso Čubrilović, kasnije poznati naučnik i istoričar, koji je prema Verinom pričanju (kćerka Veljkove kćerke Nade) često dolazio ovdje kod Veljka i Jovanke, takođe je bio akter atentata.
– Veljko je poslije atentata u Sarajevu mogao pobjeći u Srbiju, ali nije htio. Bio je prkosan i odlučan borac protiv okupatora, radio za interese svoga te ostalih potlačenih naroda u BiH – rekla nam je Vera Vujčić ohrabrena početkom snimanja filma o Veljku.
On je zajedno s Miškom Jovanovićem i Danilom Ilićem obješen 3. februara 1915. godine.
Vaso Čubrilović, istoričar i član SANU, živio je do 1990. godine i redovno, osim rodne gradiške u kojoj škola nosi njegovo ime, dolazio u Priboj, poklanjao knjige i pomagao ovom kraju.
Njihov rođak i sadašnji predsjednik NS RS Nedeljko Čubrilović je na svečanosti u Priboju podržao filmsku priču o Veljku. On je kazao da će snimanje filma upotpuniti “grandioznu istorijsku ulogu Veljka Čubrilovića” čiji roditelji su prije dolaska u Gradišku živjeli u selu Ledenice na Manjači.
Bojan Vujinović, direktor Zavičajnog muzeja iz Gradiške, nakon prvih filmskih scena u Priboju rekao je da će to biti važna, zajednička misija dvije regije, dva grada, Gradiške i Lopara na dodatnom osvjetljavanju istorijske uloge Veljka, ali i ostalih Čubrilovića, u turbulentnim vremenima po srpski ali i ostale narode koji su dijelili istu sudbinu.
– Film je dio šireg projekta koji podrazumijeva izgradnju trga u Gradiški na mjestu gdje je bila kuća porodice Ćubrilović, utemeljenje “Čubrilovićevih dana” te snimanje filma – rekao nam je Vujinović.
U prvoj fazi biće snimane dokumentarne, a nakon toga, od jeseni, igrane dionice.
Pismo pred pogubljenje
Noć pred smrt Veljko je porodici napisao pismo. Original je spaljen po naredbi suda, ali ga je tamničar prepisao.
– Kada primiš ovo pismo, moj duh lebdjeće nad Tobom i našim čedom, milom Nadom. Tvoj Veljko ostaviće ovu “dolinu suza”, a ništa nema da ostavi tebi, mila moja, i našem djetetu, nego svoju neizmjernu ljubav prema nama.
Dušo, posljednja moja misao biće upućena vama, mojim najmilijima. Ne tuguj mnogo, ne žalosti se. Tako je moralo biti… Kada naša Nada odraste i mogne razumjeti, ispričaj joj sve o njenom ocu. Držim da će me razumjeti i oprostiti što je osirotila. Da, ja tražim i molim njen oproštaj, jer nisam prema njoj izvršio roditeljsku dužnost… Neizmjerno vas voli i ljubi vaš tata. Neka vas Gospod blagoslovi. Molite se njemu, da mu bude milostiv – stoji u pismu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu