Dodatni problem je i broj polazaka autobusa na mnogim linijama, pa ako zakasnite na jedan od njih, velike su šanse da ni na posao nećete stići na vrijeme, jer sljedeći najčešće stiže tek za pola sata.
Gradskim prevozom najzadovoljniji su penzioneri. To je i očekivano jer uglavnom ne žure, a i imaju besplatne karte i zahvaljujući iskustvu dobro su upoznati sa rasporedom polazaka.
Sa druge strane, oni koji nisu u toku, na primjer turisti, često zbunjeno stoje pored stanica pokušavajući bar na internetu pronaći podatke o autobuskim linijama.
Ako im to pođe za rukom, objava na internetu uglavnom i ne znači da su podaci ažurirani. Osim toga potrebno je poznavanje saobraćajnih prilika da izračunate koliko bi vremena moglo biti potrebno vozaču autobusa da pređe put od polazne tačke do stanice na kojoj čekate.
I na to sve, u vrijeme pred Uskrs i Vaskrs, kada nam dolazi dijaspora, kao i mnogo turista, u Banjaluci prevoznici smanje broj polazaka autobusa jer je u školama u toku proljetni raspust.
Ovakvu situaciju lakše je prihvatiti kada ne znate da postoji bolje, brže, udobnije… Na primjer u većini evropskih prijestolnica, mnogo većih gradova, sa mnogo većim i brojem stanovnika i turista situacija je potpuno drugačija. Osim što imate na raspolaganju više vidova javnog prevoza, a ne samo autobuse, maksimalno čekanje traje tek par minuta.
O rutama kretanja koje su jasno istaknute na stanicama autobusa, trolejbusa, tramvaja ili metroa da se i ne priča.
U slučaju da se zvijezde poklope i da pronađete adekvatan autobus u odgovarajuće vrijeme tu mukama nije kraj. Ne možemo se pohvaliti ni čistoćom, ali ni dovoljnim brojem mjesta u autobusima. U toplim danima potrebno se i pripremiti na nedostatak vazduha jer starijim putnicima smeta ako su otvoreni prozori, a klime ili ne rade, ili su efekti njihovog rada neprimjetni.
Ostaje nam samo da se molimo za lijepo vrijeme kako bismo do željenih lokacija mogli stići pješke ili biciklom, a gradske autobuse zaobići u širokom luku.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu