Ja sam zato i riješila javno da govorim o događaju, jer svi ćute. Nasilnik (taksista I.S.) je poznat i meni i mom suprugu. Poznajem njegovu majku dvadeset godina, stalno sam razgovarala sa njom zbog njegovih problema. Ovo nije prvi put da on tuče djevojke i žene, znam za još dva slučaja, jedan se desio u mojoj zgradi, pretukao je mladu djevojku. Konstantno mi je slao poruke i zvao me je sa 12 različitih brojeva. Ja sam ga blokirala na nekim brojevima. U gradu je pričao svima da živimo zajedno, da sam ja njegova žena. Kada prođem ulicom sa drugaricama vikao je “ovo je moja žena, ženo moja”, urlao iz pekare “Ljubavi moja najveća na svijetu”. Bilo me je sramota, jako neprijatna situacija – počinje svoju ispovijest za Telegraf D. R. pravnica iz Šapca, koja je odlučila da javno govori o nasilju koje je doživjela od poznanika.
Iako je bila, kako kaže, na korak do smrti, podijelila je sve što joj se desilo, jer smatra da o nasilju mora da se govori.
Monstruozno prebijanje se desilo u njenom stanu.
U tom momentu je živjela sama, jer je suprug bio u Beogradu na liječenju, jer je bio pozitivan na korona virus.
– Udarao me je u glavu neprestano. On je sigurno mislio da sam mrtva kada je otišao iz stana, jer sam bila bez svijesti. Toliko krvi je bilo po stanu… Slomio mi je nos, sinusnu kost, povrijeđen mi je prvi, drugi, treći pršljen, imam vakum između mozga i moždane kore. Sljedeće nedelje idem na operaciju na VMA. Ja sam pukom srećom preživjela, da se ne ugušim u sopstvenoj krvi. Nisam osjećala bol, ni pomislila”zašto se to baš meni desilo”?! Bila sam srećna što sam živa, što ću opet moći da zagrlim moju ljubav Srbu, kumu Ljilju, prijateljicu Miru, Stanu, Slavicu, Bilju P., Bilju L, Radeta, Dejana,Vladu, moju koleginicu Kaću i još sijaset njih koji su obilježili moj život! Posebnu zahvalnost Srbinim kolegama koji su svakodnevno bili pored mene. Živa sam i radujem se svakoj sitnici kao i do sada. Ne očekujem pravdu, boriću se sama protiv nužnog zla – kaže D.R.
Podnijeta je krivična prijava u redovnom postupku zbog sumnje da je muškarac počinio krivično djelo teška tjelesna povreda. Policija je postupala dalje po prijavi i obavijestila tužilaštvo.
Za 11 godina, 320 žena u Srbiji ubijeno je samo zato što su žene. 400 djece ostalo je siročad. Od početka 2020. godine, u porodično-partnerskom nasilju ubijeno je šest žena, a u posljednje dvije decenije više od 300, prema evidenciji mreže Žene protiv nasilja i Autonomnog ženskog centra. Ubice su, po pravilu, najčešće, partneri. Kao da nije dovoljno teško što pretrpe nasilje, još je teži život poslije nasilja.
Mnoge žrtve odlučuju da ćute cijeli život zbog osjećanja stida, sramote. Brinu se šta će reći komšiluk, porodica. Brinu da li će naići na osudu okoline, da li će čuti od komšiluka “ti si kriva što te je udario” ili ” sama si ga izazivala” i zbog svega toga odlučuju da ćute. A dok one ćute, statistika nasilja nad ženama je svake godine sve gora i gora…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu