Ali, iza tog pitanja krije se mnogo više od izgubljene stoke.
Krije se osjećaj ljudi da su prepušteni sami sebi. Da, pravda dolazi sporo, ako ikako, a institucije na selo gledaju kao na nešto što postoji samo na papiru.
Za jednu porodicu – krava je bila izvor hrane, rada i opstanka. Za one koji su je možda odveli – laka meta. A za one koji bi trebalo da reaguju – još jedan “slučaj bez prioriteta”.
I tako, između kanapa koji šuti i institucija koje ne dolaze, ostaju ljudi. U zemlji gdje krave nestaju, a odgovornost još brže.
– U moje vrijeme, kad se krava izgubi, cijelo selo se digne. Nije bilo telefona, nije bilo auta, ali ljudi su imali obzira. Sad – zoveš policiju, oni kažu ‘dođi ti kod nas’. Da idem ja, star čovjek, dok se krava možda vozi nekome u prikolici? Ma hajde. Ovo nije prva što je nestala, ali svaki put te isto zaboli. Ne boli samo krava, već što znaš da si prepušten sam sebi. A to je najgore- kaže stariji mještanin Gornjih Galjipovaca, dok pogled ide prema praznom mjestu gdje je krava do juče bila vezana.
Mještani u nevjerici pokušavaju odgonetnuti kuda se otela nestala krava.
– To nije neka lutalica da je sama otišla, krava je bila pripeta. Neko je sigurno došao, odvezao i odveo. Nema tu filozofije. Mi smo sve obišli, kukuruze, šumu, livade – nema je. Kad smo zvali policiju, rekli su da dođemo mi kod njih. Pa kako da ostavimo sve i idemo, a još smo u šoku? Ne tražimo mi čudo, samo da neko izađe, da pogleda, da pita, da zna da je nama ovo velika stvar. Od te krave djecu hranimo. Sad ni nje, ni pravde- kaže jedan od mještana Gornjih Galjipovaca, koji je želio ostati anoniman.
Sumnje mještana podgrijavaju i informacije iz susjednih opština koje su ranije bile na meti serijskih kradljivaca stoke.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.