Teško je gledati ubicu svog djeteta. Ja sam se raspadala. Ja sam jako osjetljiva na djecu i prvi moj neki utisak je da mi je bilo žao. Žao mi je što je moralo da dođe do toga. A u vama se miješaju i bijes i tuga i žal i svakakve neke emocije, ali jesu u suštini sva ta suđenja bila jako potresna – rekla je Biljana Paunović.
Ona ističe da roditelji i dalje na neka pitanja čekaju odgovore. Nismo dobili sve odgovore. Djelimično jesmo, mislim, mogu da zaključim da on jeste proizvod njegovih roditelja.
To je najveći odgovor koji smo mogli da dobijemo, a na par pitanja smo još uvijek na iščekivanju. Moguće da će se on jednog dana otvoriti, jer u ustanovi gdje je, on se sada liječi i možda će izraziti jednog dana želju da nam odgovori na ta pitanja.
Biljana smatra da su Miljana i Vladimir Kecmanović odgovorni za ono što je njihov sin počinio, i dodala da su se oni odrekli djeteta kako bi spasili sebe. Što se tih roditelja tiče, to su ljudi koji daju utisak da su iznad svih.
– To je neko hladno ponašanje, gledaju vas od glave do pete. Ja sam bila gotovo na svakom ročištu, na svakom suđenju, i uvijek sam se osjećala kao da sam došla zato što su mi obili auto ili ukrali neke pare, ne zato što su mi ubili dijete. Ti ljudi, ja ne znam koliko su svjesni i dan-danas šta su uradili. To je njihovo dijete, roditelji odgovaraju, i zaista mislim da to tako treba da bude. A ti roditelji su se odrekli svog djeteta kako bi spasili svoju budućnost, i to je ono što plaši, što je strašno, što prosto normalan čovjek to ne može da razumije. Ne, nisam u njihovoj koži i ne znam šta bih ja uradila da je to moje dijete počinilo, a ono što znam je da moje dijete to nikada ne bi uradilo – istakla je Biljana.
Ona vjeruje da bi dječak ubica opet počinio zločin ukoliko bi se našao na slobodi.
– Ako si sposoban da napraviš takav zločin, onda si sposoban i da odgovaraš. Što se tiče njegovog oslobađanja iz psihijatrijske bolnice, najiskrenije se nadam da ga niko nikada neće pustiti, jer smo svi ubijeđeni da će to ponovo počiniti. On, dok ne počini to ponovo, neće se smiriti – rekla je Biljana, pa dodala:
– Znate kako, svakom univerzum dodaje neku sudbinu. I isto tako život daje priliku svakome da radi od te sudbine ili dobro ili loše. Ja od moje sudbine biram da radim dobro i gledam da od toga izvučemo te neke pouke i da uradimo nešto poput tog pitanja. Naša djeca i Dragan ne mogu da se vrate, ali da pokažemo da njihovi životi nisu uzaludni. I mi roditelji zaista imamo veliku potrebu za tim. Prosto da se to nikada ne bi desilo, da se to više nikada ne bi dogodilo. Nijedan roditelj na ovom svijetu ne bi trebalo da bude na ovom mjestu kao što sam ja i da vam pričam o takvim nekim stvarima – rekla je ona.
Podsjećamo, Vladimir je osuđen na 14 godina i šest mjeseci zatvora, a Miljana Kecmanović na dvije godine i 11 mjeseci zatvora.
Masakr u OŠ “Vladislav Ribnikar”, od prvog hica koji je ispalio u čuvara Dragana, do trenutka kada je izašao kroz prozor, trajao je dva minuta i jednu sekundu.
Od 66 ispaljenih hitaca, žrtve je pogodio sa 75 odsto. Vještačenjem je utvrđeno da je postojala velika brzina pucanja, što je prouzrokovalo greške u okidanju.
Dječak ubica je ispričao da je dvije ili tri sedmice prije masakra odlučio i planirao to da uradi. Za radnim stolom napisao je spisak sa imenima djece i napravio skicu škole. To je bio njegov prvi korak u planiranju. Spisak i skicu čuvao je u fioci stola, piše Blic.
Takođe, pretraživao je na internetu: “kompleks niže vrednosti i kompleks niže vrednosti su dva lica iste medalje”, “antisocijalno ponašanje kod dece”, “revidirani portret psihopata”, “antisocijalni poremećaj ličnosti”, “sajt češka zbrojevka”, “volim životinje da li i dalje mogu da budem psihopata”, “zašto užasni ljudi i dalje mogu da vole životinje”, “smrtna kazna u Srbiji”, “Srbija uvodi doživotne kazne bez mogućnosti uslovnog otpusta”, “razlika između psihopata i normalnih ljudi”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.