Prije godinu dana, o ulozi koja mu je obilježila karijeru, govorio je u intervjuu za Blic.
– Zamisli kada ti i ja budemo u staračkom domu, neka druga dva kulova, Francuza, negdje u Parizu pljuckaju u dalj i kažu: “Treba otići u Beograd. To je prava stvar”, glasi početak dijaloga koji su vodili Miki Rubiroza i Bane Bumbar, prije 45 godina na željezničkoj stanici Beograd u jeku svog puta grlom u jagode.
Anatomija nostalgije svih generacija rođenih unutar SFRJ ima jednu zajedničku melodiju koja provijava sjećanjem svaki put kada se prisjetimo slavnih dana kada smo maštali i željeli, a sve to podstaknuti životnim putevima i izborima Bumbara, Rubiroze, Ušketa, Čombeta, Goce, tata Srete, mama Olivere, Seke, Taleta Surovog, baka Elvire i drugih junaka kultne serije “Grlom u jagode”.
“Grlom u jagode – 45 godina nostalgije”
Scenario su napisali Srđan Karanović i Rajko Grlić, režiju je potpisao Srđan Karanović, a za muziku u svih deset epizoda bio je zadužen pokojni Zoran Simjanović. Posljednja epizoda emitovana je 6. oktobra 1976, ali je nakon toga nebrojeno puta reprizirana. Porodični i privatni život glavnog junaka mladog Branislava Živkovića zvanog Bane Bumbar i njegovih prijatelja je smješten u Beograd između 1960. i 1969. – od njihovog polaska u srednju školu do završetka studija i ženidbi i udadbi.
Povodom 45 godina od izlaska serije, prošle godine je intervju Blicu dao Branko Cvejić.
– Zovite me Bane Bumbar do kraja života, i kad umrem zovite me Bane Bumbar. Kakvo mi se sad čini to vrijeme? Nerviraju me čiče koje pričaju da je u njihovo vrijeme bilo sve bolje, ali stvarno, vjerujte mi, u moje vrijeme je bilo nekako lakše i bolje, nismo imali bar ovaj teror koji se zove griža savjesti – rekao je prije skoro dvije decenije Branko Cvejić, koga je uloga Baneta Bumbara obilježila za čitavu karijeru.
Isto mišljenje, zadržao je i 2021. U razgovoru za Blic, otkrio je tada da i poslije toliko godina, kada gostuje sa pozorištem u zemljama regiona, gotovo svaki put od novinara dobija isto pitanje “Da li možemo da porazgovaramo o Banetu Bumbaru”.
– Meni je jako drago što se generacije poistovjećuju sa likom iz serije od prije 45 godina. To je stvarno zanimljivo, meni lično. Nikada nisam mogao da prepustim da u životu nikada više ne radim, nego samo da razmišljam o tome. Ja jesam živio sa tom ulogom, jedno godinu, godinu i po dana, prije snimanja, tokom snimanja i nakon snimanja. Živio sam život Baneta Bumbara, ali to je dio posla. Kad je prošlo, pogotovo odmah, pošto serija nije reprizirana, jer nije bilo mogućnosti za to kao sada, prva repriza je došla nakon nekoliko godina, to je polako čilelo. Međutim, kada je počela prva repriza, onda se to vratilo… Zanimljivo je da se serija, eto, 45 godina, jako popularna, i to ne samo ovdje – rekao je doajen glumišta Branko Cvejić.
Serija je snimljena u Beogradu, i u njoj je opisan život tinejdžera koji izlaze na Kalemegdan i Tašmajdan, sanjaju o Rovinju, farmerkama, cipelama i jaknama iz Trsta, ali je ipak postala popularna u čitavoj staroj Jugoslaviji. Zašto?
– Mislio sam, kako će neko da se poistovjeti sa tim, jer imamo Kalemegdan, Tašmajdan… Međutim, svako ima svoje, ako nema Kalemegdan, ima Tivoli u Ljubljani, u Zagrebu imaju Sljeme. To je zaista jugoslovenska serija. Meni je drago svaki put kad odem u Sloveniju ili Hrvatsku kad mi kažu: “Hajde da napravimo intervju o Banetu Bumbaru”.
“Grlom u jagode”, doživjela je i svoj filmski put, deset godina kasnije u ostvarenju “Jagode u grlu”, gdje imamo priliku da vidimo šta se desilo sa svim likovima u kasnijem životu. Ipak, očekivanja publike nisu ispunjena, jer, svi su se nadali srećnom kraju. Kakvo je vaše sjećanje na film, kako su ljudi reagovali na takav epilog glavnih junaka?
– Znate, prije neko veče, sasvim slučajno sam vidio na televiziji film “Jagode u grlu” koji je rađen deset godina nakon serije. Tačnije, neko mi je javio. I onda sam, poslije toga, par dana, počeo da srećem razne ljude, koji su mi govorili: “Serija je bila tako divna, a on je bio tako mračan. A, sad mi je tako zanimljiv”. To je toliko izuzetno dobro režiran film, da neskromno mogu da kažem, ovo je pravo majstorstvo. A samim tim, izuzetno uklopljen. Ne zna se ko je bolji, da’l muzika, da se prisetimo pokojnog Simketa, Cuneta ili režija.
Gdje je Bane Bumbar danas, kako podnosi činjenicu, da nažalost živimo u eri Rubiroza?
– Bane Bumbar je danas u penziji. Mada, moram da vam kažem, mi živimo u nečemu što je izuzetno loše za sve, što mi je jako krivo. Opet, ne vidim ni spas, bez obzira što smatram da svaki čovjek mora da kaže ono što misli. U cijelom svijetu vladaju promene, svi živimo na neki drugačiji način globalno, nije to samo kod nas. Nije toliko onda u ono vrijeme bilo toliko vidljivo. Kada sam bio mlad nisam primjećivao razliku u situiranosti, između malog broja ljudi i velikog broja ljudi. Da li je stvarno nije bilo, moguće, ali sada je to mnogo gore i gore i sve teže i teže.
U čemu je tajna uspjeha serije “Grlom u jagode”, jer, pored “Vrućeg vetra”, “Priča iz majstorske radionice”, “Boljeg života”, “Kamiondžija” i “Otpisanih”, ona spada u najgledanije televizijske serije svih vremena? Jer, činjenica je da je snimljena prije skoro pola vijeka, ali i danas bilježi rekordnu gledanost i popularnost.
– U ono vrijeme se nije snimalo toliko serija. A koji su stvarni razlozi i zašto se danas snima toliko serija, možemo danima da razglabamo. Činjenica je da se jedno vrijeme u Beogradu snimalo 25 serija istovremeno. Prvo, moraju da postoje konzumenti za to, da se vidi ko će to da gleda, da li se snima zbog ljudi ili zbog reklama. Onda je to bilo sasvim drugačije, nije osnova bila da je to osnova za reklame, ne samo serija, već programa. Danas nam je to izgleda sudbina – rekao je prošle godine Branko Cvejić na kraju razgovora za Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu