Tako o svome interesovanju, glumačkim i umjetničkim sklonostima govori Rajko Marčeta, mladi glumac iz Kozarske Dubice. Govor poezije, za njega je, kako kaže, snažan stvaralački motiv.
– Kada sam maštao, u djetinjstvu, da postanem glumac po profesiji, da upišem glumačku akademiju, pronašao sam u stihu, recitaciji, poeziji, svoju neiscrpnu luku mašte, kojom sam, odlučno, nepokolebljivo zaplovio – kazao je Marčeta za Srpskainfo.
Prepoznatljivi su njegovi nastupi na javnim skupovima. U Donjoj Gradini i Gradiški, Marčeta je, kao malo ko prije, stihovima Bore Kapetanovića približio razmjere zla i stradanja, izgovorom unio snažnu emociju, ukazao na snagu riječi, jaču od svakog oružja.
– Jednako motivisan govorim i stihove drugih pjesnika, naročito Jovana Dučića, Desanke Maksimović, Branka Ćopića, Skendera Kulenovića, stihove o ljubavi, ljudima, nostalgične pjesme… Svaki stih za mene je predstava u minijaturi, kratka po formi ali mislima i porukom duga i široka – objasnio nam je Marčeta svoje interesovanje.
Ovaj mladi glumac često je i u voditeljskoj ulozi, zajedno sa novinarima i kolegama glumcima.
– Pozorišne i filmske uloge za mene su primarne, međutim, smatram da je pravilan izgovor, poezija pa i vođenje programa, temelj glume. Zato ove poslove, smatram izuzetno važnim za svakog glumca. Naravno, sklonosti su različite. Dobar glumac, ne znači, po automatizmu, i dobar recitator ili radio, voditelj. To su srodna i bliska zanimanja ali ih treba zasebno izučavati, vježbati, prema njima se odnositi drugačijom logikom, poštovati različitosti i sebe, svoj talenat ugrađivati – smatra Rajko Marčeta, glumac, recitator i voditelj.
To su njegove tri, neodvojive ljubavi koje je, u sebi, prepoznao u najranijem životnom dobu. I na tu temu, Marčeta je, još u djetinjstvu zaključio kojim putem treba ići, gdje svoj životni pravac jedino može pronaći.
– Ja sam oduvijek, od kada sam postao svjestan sebe, želio biti glumac, recitator, voditelj… Svako, ko zna šta hoće i sebe vidi u tome, uz uslov da je talenat evidentan, koplje je ispred ostalih koji kasnije, sticajem okolnosti, sebe prepoznaju u ovom poslu.
Prva uloga
Prva uloga bila je na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, kazao nam je Marčeta, u predstavi „Magareće godine“ po romanu Branka Ćopića.
Bila je to uloga Krste Buve, maštovite ličnosti koja mi je veoma bliska.
– Ćopić je grandiozna figura naše književnosti, gromada sazdana od mašte i krajiškog duha, pisac pozorišnog i filmskog instinkta, junak i oslonac moga djetinjstva, prva stepenica moga interesovanja za poeziju i za glumu – kaže on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu