Klinika ima 175 postelja, a mi smo od 20. marta primili 490 bolesnika. Ovdje dolazi oni koji se upućuju sa infektivne klinike, to jest pacijenti sa jako teškim kliničkim slikama. U crvenoj zoni se nalaze najteži slučajevi i bolesnici sa vrlo teškom kliničkom slikom, kod kojih za čas može doći do pogoršanja. Čak 98 bolesnika je prošlo kroz ovo odeljenje od 20. marta – objasnila je doktorka Violeta Vučinić za TV Prva i dodala:
– Od samog početka smo se dobro štitili i nemamo nijednog zaraženog medicionskog radnika. Imali smo sve što nam je bilo potrebno od zaštitne opreme, ali i za njegu pacijenata. Imali smo na žalost tri pacijenta koja su preminula od korona virusa, ali veliki broj je izliječen i pušten kućama, sve zahvaljujući multifunkiconalnom radu svih zdravstevnih radnika.
Čak osam nedjelja ljekari i medicinsko osoblje na Odjeljenju intezivne njege Pulmologije radi bez dana odmora. A iako su se neki odlučili da iznajme stanove bliže klinici, pojedini doktori i sestre nakon celodnevnog posla putuju kući.
– Ja sam se svaki dan vraćala kući kod svog djeteta i roditelja koji imaju preko 80 godina, da l’ sam pametna ili blesava ne znam. Cijeli život nisam imala bojazan za sebe, ali sam sada imala za njih, međutim poštovala sam sve mjere i pazila da ih nikako ne zarazim – kaže doktorka Tatjan Adžić.
Dodaje da je ogroman pritisak na svim zdravstvenim radnicima, ne samo fizički već i psihički.
– Pritisak je veliki za vrijeme naše kovid borbe. Nije pitanje samo fizičkog napora vec i psihičkog opterećenja, da li ćete i kad se presvlačite sa ovakvih milion maski i skanfandera napraviti neku grešku ,da li ste oprali ruke, prebrisali sat nakon stavljanja na ruku i tako dalje – priča.
Pacijenti koji trenutno leže na Odjeljenju intenzivne njege Pulmologije u Beogradu posebno su zahvalni svom medicinskom osoblju.
– Nemam nijednu trunku zamerke, zaslužuju medalju. Ja sam se jako uželelo porodice, ali ću biti obazriv narednih 28 dana kad izađem odavde – proučio je jedan od pacijenata koji je izliječen od korona virusa.
Još od početka pandemije, kompletno medicinsko osoblje svakih 24 sata bilo je uz pacijente. Ipak i pored lijepih priča ostale su mi urezane one teške.
– Kada pogledate te ljude, vidite da od neke nemoći i straha u našim osmjesima traže spas, a kad ih vidimo da se oporavljaju to je naša najveća nagrada. Pacijenti koji su intubirani ne pričaju, tek kada se skinu sa respiratora razgovoramo sa njima, ako bude moguće. Oni koji su na kiseoniku imaju dosta dilema jer su čuli svašta o virusu i nemaju kontakt sa porodicom, što im najteže pada. Mi im prenosimo poruke i jako su zabrinuti, to je veliki problem jer su uplašeni – kažu u ovoj bolnici.
Bilo je, dodaju, teških priča da su suprug i supruga umirali u različitim bolnicama, jedno ovdje, a drugo u drugoj ustanovi.
– Tako da ostavljamo saopštavanje da je suprug preminuo tek za kasnije, kad pacijent izađe sa intezivne njege. Ima tako teških priča, ali i onih lijepih kada se pacijent izliječi i ode svojoj kući – otrkila je doktorka Laban i dodala kakvo je trenutno stanje na klinici:
– Manji je broj prijema u kliniku i manji je broj pacijentata koji zahtjevaju respiratore, ali i dalje imamo pacijente sa teškim kliničkim slikama na intezivnoj njezi i svi smo konstantno uključeni da im pomognemo. Imamo procenat smrtnosti koji ne mogu da kažem da je zadovoljavajući, ali je manji nego što je svjetski procenat koji je 88 posto svih intubiranih bolesnika u nekoj poslednjoj studiji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu