To je odličan način za smanjenje ili potpuno eliminisanje stresa. Iz tog razloga sam i ja počeo sa pješačenjem, a vrlo brzo to je postao dio mog života. Ono što je najvažnije jeste da budete realni prema sebi i svojim mogućnostima, koliko i kada možete. Kad jednom osjetite te čari prirode, rijetko od toga odustajete – priča za RINU ovaj pješak na duge staze.
Milun je znao dnevno da prepješači i nekoliko desetina kilometara. Od Čačka do Ivanjice, pa preko dragačevskih brda, put dugačak 75 kilometara prelazio je za devet sati. Međutim, poželio je nove izazove pa je odlučio da pješači i do Sjenice i maršutu dugačku 160 kilometara, uspješno je prešao za 25 sati bez pauze.
– Nije to nikakav egzibicionizam, već prosto osjećam da mogu i zato pješačim toliko kilometara, ali na taj način pomjeram i lične granice. Uspješno pješačite ako sami usvajate tehnike koje sami prema sebi određujete, a znanja vremenom unapređujete i proširujete – kaže Milun.
Prema rečima ovog Čačanina postoji mnogo načina kako da svoje pješačenje učinite djelotvornijim, dužim i efikasnijim.
– Postoji različite metode kako da se krećete uzbrdo, a da se ne umorite. Vrlo teško može biti i kretanje nizbrdo i zato ja imam tehniku koju sam nazvao „klackalica“, a koja podrazumjeva da ne smijete ići opruženih koljena ili potpuno ispravljenog tijela, jer tada vrlo lako dolazi do povreda – kaže Ćojbašić, piše Rina.
Međutim, najbolje tehnike stiču se u direktnoj borbi sa pješačkom stazom, a ljudi prije svega treba da budu spremni da mijenjaju svoje navike. Milun svoje maršute ne mjeri u kilometrima, već u koracima, a kako kaže do Ivanjice ga dijeli – 150.000.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu