Ono što svakog normalnog u ovoj državi zanima jeste koja je svrha uopšte i bila njihovog sastajanja, ako su već unaprijed rekli da se ništa neće moći dogovoriti. Ili, još bolje pitanje, koja je svrha njih samih?
Jedno je sigurno, a to je da obični građani uopšte nemaju nikakve koristi od njih i njhovih sastanaka. To najbolje na svojoj koži svakodnevno osjećaju građani Unsko-sanskog kantona, posebno Bihaća, koji već mjesecima muku muče s migrantima.
Ali, ma ko šiša Bihać, on svakako nije u Republici Srpskoj, a ni u BiH. To je tek tamo neki gradić u Unsko-sanskom kantonu, koji nema veze ni sa Predsjedništvom BiH, niti sa ostatkom države.
I dok selo gori, baba se češlja, i razmišlja kako da napakosti onoj drugoj babi jer je i ona onomad napakostila njoj. I tako, dok se političari inate, tjeraju kapric jedni drugima, građani svoje probleme trebaju rješavati sami.
Možda da svi izađu na granicu BiH i golim rukama hvataju migrante koji iz Srbije i Crne Gore ulaze u ovu zemlju? Ili, možda da svi kolektivno krenu sa migrantima prema EU. Ovo drugo nije daleko od stvarnosti jer su mnogi već i otišli prema EU. Doduše, ne idu čoporativno, niti moraju preskakati ograde ili tražiti ilegalne prelaze, ali ipak odlaze. Jedan po jedan, i na kraju možda nećemo morati ni čuvati granicu od migranata, već ćemo je širom otvoriti u nadi da će neko doći ovdje s željom da ostane u ovoj zemlji blokada, nemara i neodgovornosti.
Ali, možda nije ni problem u političarima. Osjećaj odgovornosti prema građanima odavno nemaju, niti straha da bi zato mogli biti kažnjeni.
I ko je kriv za to? Pa građani. Svojim ćutanjem su dali legitimitet blokadama rada institucija i nerada političara.
I da li je onda BiH zaista nemoguća država? Ne, nije. Nemoguće je samo naći nekog normalnog političara koji će je voditi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu