I nije važno kako se taj lider zove, da nije on bio bi neki drugi, manje ili više isti kao on. Nikad dovršena tranzicija, podanička politička kultura većine naroda, u kombinaciji sa strancima i nakaradnim uređenjem BiH, koje naprosto proizvodi nacionaliste tlo je na kome mogu da poniknu samo jake vođe.
U ovom trenutku, u Srba to je Milorad Dodik, u Hrvata Dragan Čović, u Bošnjaka… Hm, u Bošnjaka je lider SDA, njena infrastruktura, njeni pipci, s tim što je Bakir Izetbegović ubijeđen da je sve to njegova zasluga. Bez njega SDA može, a da li bi sadašnji HDZ i SNSD bili to što jesu bez svojih lidera?
Zbog svog temperamenta, potrebe da svi znaju kako je on „glavni baja“, ali i nespornog talenta i neiscrpne energije i želje za pobjedom, percepcija je da je Dodik ipak najjača politička ličnost, ne samo u Srpskoj. Ako ništa drugo, smjenjivali su se brojni lideri u BiH i regionu, a on je nastavljao da bude glavni, bez obzira da li je premijer, predsjednik RS ili član Predsjedništva BiH. Kada bi Dodik bio na čelu zajednice etažnih vlasnika u Laktašima i ona bi postala glavna institucija u BiH.
Možda je i bilo političkih trenutaka kada smo bili zahvalni što smo baš tada imali jakog vođu, možda će takvih trenutaka da bude još, ali budućnost Srpske ne smije da bude povezana ni s jednim imenom i prezimenom. Dodik, ni bilo ko, ne smije da bude istovremeno član Predsjedništva, premijer, predsjednik, poslanik, lider partije, predsjednik VSTS, direktor svega što je državno i privatnog što posluje s državom. Kada odemo na šalter, u opštinu, sud, u javno preduzeće, ne treba da nas bude briga ko je s druge strane stakla, jer svi moraju da rade isto – po zakonu. To se zove vladavina institucija, zakona, a ne vladavina pojedinaca.
Da, jake lidere imaju i velika zemlje i demokratije poput Francuske ili Njemačke. Ali, snaga njihovih lidera ne mjeri se po uticaju na svaku instituciju u državi, nego u međunarodnoj snazi zemlje i unutrašnjem životnom standardu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu