Njegova djeca tome su se čudila, bilo je i negodovanja da se na takav način oproste od oca, ali to je ipak bila njegova poslednja želja.
Da situacija bude još neobičnija, otac im je preminuo u vrijeme pandemije korona virusa i strogih mjera Štaba, koje su uključivale oproštaj od pokojnika samo uz najužu porodicu. Pokojni Strizivojčanin sahranjen je na mjesnom groblju prema tim pravilima, a vesela sahrana održana je naknadno u poznatom restoranu u Đakovu.
Uz porodicu, rodbinu i prijatelje na daći su bili i svirači koji su izveli deset narodnjačkih pjesama koje je pokojnik volio. Tu je bila i službena osoba koja je trebalo da se uvjeri da je njegova želja iz testamenta izvršena.
Poznanici opisuju pokojnika samo lijepim riječima, tvrde da je bio dobroćudan čovjek i dobar domaćin koji je svakoga dobro ugostio. Radio je u Njemačkoj i tamo zaradio penziju.
On je radio, radio, radio. Bio je vrlo korektan, dobar čovjek – kaže jedan Strizivojčanin.
Tako je stekao vrijedno imanje, veliku kuću i mnogo zemlje, koji nakon njegove smrti nasljeđuju djeca.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu