U pitanju je plod dugogodišnjeg istraživanja u arhivama Beograda i Sjedinjenih Američkih Država istinita priča o Ketrin Mekmehon Džonson, ženi koja je najiskrenije i najduže voljela našeg slavnog naučnika Nikolu Teslu.
Naime, Ketrin Mekmehon Džonson i Nikola Tesla upoznali su se u osvit njegove velike naučne slave. Kao najbolji prijatelj njenog supruga Roberta, Tesla je bio rado viđen gost u domu Džonsonovih. U izmišljenim Ketrininim dnevničkim zapisima autorka je navela brojne detalje ove neobične, platonske ljubavi.
Ketrin je bila očarana pojavom i duhom Nikole Tesle, i to od prvog susreta. Njena jedinstvena i iskrena naklonost je bujala sve više, a učvršćivala se kroz blisko prijateljstvo. U romanu je opisan i snažan i nezaustavljiv progres samog Njujorka i Amerike tog doba – restorani, hoteli, neboderi, krem umjetničkog i naučnog svijeta, sve kroz prizmu odnosa gospođe Džonson i Nikole Tesle. Svi elementi romana su vješto isprepletani.
Autorka je pronalazila podatke u brojnim biografijama (najviše joj je poslužila knjiga “Čarobnjak” Marka Sajfera), u muzeju Nikole Tesle u Beogradu, a glavni dio istraživanja usmjerila je na zaostavštinu Roberta Andervuda Džonsona u Univerzitetu u Delaveru i na podatke iz biblioteka u Njujorku i Filadelfiji. Takođe, pošto je Ketrin jedno vrijeme boravila u Rimu (Robert je bio pjesnik, urednik i kratko ambasador), u romanu su navedeni i podaci o njihovom životu u Rimu i posjeta Beogradu, u koji je Ketrin željela da dođe baš zbog Tesle.
U romanu je opisan dugačak put koji je Ketrin prešla zbog svoje naklonosti prema slavnom naučniku. Budući da njena ljubav nije mogla biti uzvraćena, u njoj su se smjenjivale sve vrste osjećanja – od zaljubljenosti, žustrine, molbi, patnje, prijateljstva, prihvatanja, do duhovnog spajanja. Autorka nije zanemarila ni erotski element, ali je to uradila veoma diskretnim književnim postupkom, u isto vrijeme štiteći Teslin lik i djelo.
Ketrin je, takođe, morala da balansira između konstantne želje da vidi Teslu i da bude pored njega i odgovornosti prema suprugu i porodici. Često je to balansiranje bivalo pretočeno u pomaganje i brigu nalik na rodbinsku.
Igrajući svoju igru u ljubavno-prijateljskom trouglu Ketrin iznosi na vidjelo sopstvene snove, prepune strasti, razgovore i druženja s Nikolom Teslom i svoje hrabre postupke u želji da ga osvoji. Ona pomno prati njegovu karijeru, do kraja života rastrzana između poštovanja prema mužu i duhovne povezanosti sa teško dokučivim naučnikom.
Ketrin Mekmehon Džonson prolazi putem koji je prepun trnja, iskušenja i odbacivanja. Međutim, ona je potpuno svjesna da je njena istina vječna.
Opisuje i odrastanje svoje djece, njihove živote, umjetnički život svog muža. Opisuje sopstvene ponore i grotla, koji joj vrlo često razdiru čitavo tijelo.
Posljednja poruka Ketrin Džonson na samrti koju je izgovorila svom suprugu bila je vezana za Nikolu Teslu. Poručila mu je da vodi brigu o njemu. To je dokumentovano pismom koje je Robert poslao Nikoli Tesli (takođe, mnoge dodatne činjenice su dokumentovane u fusnotama).
Roman “Moja ljubav Nikola Tesla” je, u stvari, priča o žrtvi i bezuslovnoj privrženosti, o istraživanju, davanju, očaravanju, o svjetlucavim srodnim dušama koje se ipak spajaju jednom, nekad, onda kada je to dopušteno, u sred sveprožimajuće energije koja nikada ne nestaje. O njoj je, na kraju krajeva, kroz svoje cjelokupno djelo govorio i sam Nikola Tesla.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu