To je dio iz izvještaja za 2019, koji je usvojen na nedavno okončanoj međunarodnoj Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti.
Kina u ovom trenutku nije među zemljama iz kojih dolazi najviše investicija u BiH. Ekonomiste i stručnjake za međunarodne odnose pitali smo da li je strah od kineskih investicija opravdan ili dio političke igre Zapada i Istoka u kojoj smo mi samo kolaterelna šteta.
Profesor međunarodnih odnosa Miloš Šolaja smatra da je ovo tipičan primjer odnosa u kojima je Kina glavni zagovornik liberalne ekonomije u globalnom planu, dok se kod nekih zapadnih država pojavljuje želja da se suzbije ta kineska moć koja dolazi na osnovama realne ekonomije i povećanih sredstava za investiranje koja se pojavljuju na unutrašnjem kineskom tržištu.
Ambicije Kine su zaista otvoreno postavljene, da 2049. bude najjača zemlja na svijetu, a već 2021. da bude najveća ekonomija svijeta. S druge strane, u našem regionu se osjeća glad za investicijama. Kina ulazi u te situacije zahvaljujući tome što novca ima i nudi konkretne projekte i programe. To izaziva otpor kod nekih zapadnih zemalja, pogotovu što su EU i NATO kod većine zemalja u regionu proglašeni za ciljeve – kaže Šolaja za Srpskainfo.
Ekonomista Zlatko Hurtić navodi da na prvi pogled ne postoji razlika između kineskih (pa i ruskih) investicija na prostoru Balkana u odnosu na zapadnoevropske.
– Međutim, zavisi o kojim sektorima se radi. Tako, naprimjer, u slučaju investicija u infrastrukturu poput ulaganja u puteve, pa čak i željeznički saobraćaj, smatram da kineske investicije treba posmatrati na isti način kao i druge, te da svaka zemlja ima izabrati onog investitora koji nudi najbolje uslove. Ali, ako se radi o investicijama koje podrazumijevaju nabavku tehnologije, posebno u sektorima telekomunikacija, elektroprivrede i slično, savjetujem oprezniji pristup – kaže Hurtić.
Prema njegovim riječima, u velikom broju slučajeva pojedine zemlje (među kojima se najviše ističe Japan) međunarodnu pomoć posmatraju kroz vid „širenja tržišta putem tzv. sijanja tehnologija“. U slučaju ovih zemalja pomoć se nudi u robama i opremi i na taj način zemlje primaoce vežu za tu vrstu tehnologije kroz zavisnost o nabaci rezervnih dijelova i slično.
– Zbog toga su u pojedinim zemljama, pa i u Kini, formirane tzv. „Exim banks“ (izvozne banke) sa isključivim ciljem da se kroz tzv. damping cijene ili povoljne kredite širi tehnologija kako bi se osigurala zavisnost o istim, te budući izvoz. U velikom broju slučajeva daleko veću ekonomsku korist od ovakvih aranžmana imaju zemlje koje ih nude nego zemlje primaoci, što je posebno izražen slučaj u Africi, gdje je ova vrsta kineske strategije posebno izražena. Dakle, pred svaku zemlju se postavlja pitanje da li je dugoročno ovakav vid privlačenja stranih investicija isplativ, jer postoje jaki argumenti koji ukazuju da od ovakvih aranžmana daleko veću korist imaju zemlje investitori – dodaje Hurtić.
Na pitanje da li je potenciranje opasnosti od kineskih investicija na Balkanu povezano sa strahom od političkog uticaja Kine i Rusije u odnosu na politiku EU, Hurtić kaže da je sigurno da ima i toga. Međutim, dodaje on, ukoliko neka zemlja teži EU članstvu od iste se očekuje da podrži strateške politike ove zajednice.
– Posebno ako se ima u vidu da je EU ograničila i ima namjeru dodatno pooštriti pristup kineskim investicijama u strateškim sektorima poput IT i sektora telekomunikacija. Međutim, kada su konkretno u pitanju kineske investicije u FBiH, cijenim da se nisu dovoljno razmotrili svi aspekti koje sam naprijed naveo. Obzirom da su kineske investicije u Srbiji i Srpskoj uglavnom usmjerene u saobraćajnice cijenim da su motivi politički, da i Srbija i RS na ovaj način „kupuju“ politički uticaj koju Kina nudi i isporučuje, posebno u slučaju negiranja genocida, koji se prema presudama Haškog tribunala desio u Srebrenici i tzv. pitanja Kosova. Dakle, po mom mišljenju, u ovim slučajevima se ne radi o čisto ekonomskim nego duboko politički motivisanim potezima koji zbog toga i izazivaju podozrenje, ne samo u EU nego i svijetu – zaključuje Hurtić.
Novi igrač
Kako su prenijele agencije, izvještaj Minhenske konferencije kao novog učesnika u regionalnoj igri moći na Balkanu apostrofira Kinu. Kako se navodi, dok Peking podržava priključenje regiona EU, njihove aktivnosti su otvorile sumnje unutar evropskog bloka da Kina možda eksploatiše ekonomska ulaganja za političku dobit.
Prema istom izvještaju, kineski projekti nisu uvijek saglasni sa EU standardima održivosti i transparentnosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu