Društvo

Istorija i umjetnost precrtani grafitima: Oskrnavljeni spomenici, svjedoci borbe protiv fašizma (FOTO)

Na mjestima masovnih stradanja, otpora i pobjeda protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu, gdje je ispisana novija istorija srpskog ali i ostalih naroda, oskrnavljeni su i zaboravljeni spomenici, grandiozna djela visoke umjetničke vrijednosti i snažne slobodarske poruke.

Istorija i umjetnost precrtani grafitima: Oskrnavljeni spomenici, svjedoci borbe protiv fašizma (FOTO)
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER

Brojni su primjeri u Potkozarju, Podgrmeču, cijeloj Krajini, koji potvrđuju nemar i nepoštovanje slavne i krvlju ispisane prošlosti. Na Gliginom brdu, u Gornjem Vodičevu u opštini Novi Grad, “betonski cvijet” kojeg je kasnih sedamdesetih godina prošlog vijeka izradio banjalučki vajar Ahmed Bešić, odavno propada i “vene”.

To je betonska skulptura, sa cilindričnom osnovom, visoka deset metara čiji oblik podsjeća na rascvjetao cvijet. Ovaj spomenik, prema navodima mještanina Duška Zeca iz obližnjeg Dobrljina, podignut je u čast lokalnih ustanika koji su sa Gliginog brda krenuli u ljuti boj.

Monumentalni ali zaboravljeni, grafitima išarani spomenik do kojeg se teško može doći, jer je put loš i blatnjav, okoliš zapušten, porukom i izgledom je sasvim blizak spomeniku na Kozari.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER

– Na ovom mjestu počeo je partizanski oružani otpor protiv okupatora. Odavde su oni krenuli i oslobodili Dobrljin, važno čvorište pored Une. Dogodilo se to 31. jula 1941. godine. Tu su, poslije održavani narodni zborovi, dolazili su učenici na izlet. Nedjeljom i na praznike uvijek je bilo mnogo posjetilaca iz cijele bivše države – ispričao nam je Duško Zec sa kojim smo se, uz velike napore probili do spomenika.

Milan Vuković, odbornik u Skupštini opštine Novi Grad kazao je za “Srpskainfo”, da spomenik i put do njega nije prioritet ove lokalne uprave. On je istovremeno podsjetio da je u selima Donje i Gornje Vodičevo te Kuljanima, koji pripadaju Mjesnoj zajednici  Dobrljin, u Drugom svjetskom ratu stradalo 1255 mještana. Od tog broja je 246 djece do 14 godina.

Na mermernoj ploči, pored spomenika su nejasni tragovi, izbledjela slova snažne poruke, “željeli smo svijet, u ljepšu zoru da vidimo. U silnoj svjetlosti na ovom brdu, osjetili smo svjetlost ljubavi za ovu zemlju. Živi i mrtvi su ovom brdu promijenili ime u brdo slobode.“

Na Babića brdu u selu Rakovac kod Kozarske Dubice, spomenik mještanima ubijenim u Drugom svjetskom ratu već dugo propada.

Time u zaborav tone svjedočanstvo o masovnom stradanju 130 mladića koje su, na zvjerski način, 12. jula 1942. godine likvidirali Nijemci i ustaše. Svjedoči o tome i natpis na spomeniku. “Od tog dana”, piše, “gaj je crven od vrele seljačke krvi”. Okupatori su, prema istorijskim dokumentima, zarobili stanovništvo ovog potkozarskog kraja, uglavnom mlađe muškarce odveli ih u šumu, u Popovića gaj i u predvečerje strijeljali. Tu je nekoliko dana, posvjedočili su mještani Rakovca, bila gomila lobanja. Jedna se čak i otkotrljala nekoliko metara dalje.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER

Nakon nekoliko dana iskopana je grobnica u koju su položene lobanje. Četrdeset godina kasnije, 1982. godine na Babića brdu izgrađen je spomenik sa betonskim kuglama koje simbolišu ljudske lobanje, visok sedam metara, sa stilizovanom porukom, koja jasno svjedoči o tom događaju. Spomenik je na pravougaonoj osnovi, zaobljenih krajeva, visine oko 60 centimetara, a čije dimenzije u grubo odgovaraju, veličini grobnice sa skeletima bez lobanja.

Radi se o skulpturi visokog umjetničkog dometa i moderne memorijalni arhitekture, kojeg je neophodno obnoviti, kažu u ovom kraju, a sve to, zbog mladih, novih generacija koje moraju znati šta se ovdje dešavalo u novijoj istoriji. Slikar Branko Jungić iz Banjaluke kazao je za da su spomenici koje su gradili najveći umjetnici, prvenstveno vajari, u čast i slavu NOB-a, trajne vrijednosti.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER

– Ti spomenici za svaku, novu generaciju, šalju drugačiju a aktuelnu poruku. Oni su vanvremenski i zato ih treba sačuvati, njegovati i zaštititi od propadanja – smatra Jungić. Ti spomenici nude mogućnost i za turistički napredak i promociju ovih krajeva. Za sada, to gotovo niko ne prepoznaje niti čini bilo šta da se takva praksa promijeni.

Loši primjeri

Sličnih primjera ima na mnogim mjestima, gdje su stradanja bila masovna, a nemar i zaborav poništili krvave tragove fašizma. U herojskom Drvaru, nema naznaka da će biti popravljen spomenik “25. maj” miniran krajem rata. Gomila betona, podsjeća Mile Marčeta, opominje na zaboravljene tekovine.

Oštećen spomenik ustanku na granici Banije, Korduna i Krajine u Bosanskoj Bojni kod Velike Kladuše, odavno je izgubio prvobitnu formu. Oskrnavili su ga ljudi i vrijeme. Očerupan avion partizanskih pilota Franje Kluza i Rudija Čajaveca u Knešpolju, šalje ružnu sliku o svijetloj prošlosti od sadašnjeg vremena.

Sličan sudbina zadesila je i memorijalni kompleks Korčanica na Grmeču. Tokom cijelog Drugog svjetskog rata to područje bilo je slobodna partizanska teritorija.  Spomenik visok 15 metara, djelo vajara Ljubomira Denkovića, išaran je grafitima i devastiran. Uništen je i muzej u sklopu kompleksa, koji je imao 1.300 eksponata, i ratnih trofeja.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu