Kultura

Istorija starogradske muzike kroz pjesme (3): Kada padne prvi sneg (VIDEO)

Veliki broj legendarnih starogradskih pjesama otpjevao je još legendarniji Zvonko Bogdan.

Istorija starogradske muzike kroz pjesme (3): Kada padne prvi sneg (VIDEO)
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Manje je poznato da je Zvonko sam komponovao neke od najljepših pjesama, te da je sa mađarskog prepjevao i napisao srpske stihove, za veliki broj pjesama iz ove antologije. Veliki pjesnik, boem, pjevač, još uvijek nije postavljen na pravo mjesto u istoriji svekolike “Svjetske muzike”, ali će vrijeme tu nepravdu ispraviti. Zanimljiv je kao muzički princ vojvođanskih ravnica, džokej čiji su konji često pobjeđivali na Hipodromu, ljubitelj kvalitetnih vina i glumac koji je svoj talenat dokazao na sceni.

U biografskoj knjizi o njemu “Pjesme i konji” autor Aca Dogandžić piše sljedeće:

Rodio se 5. januara 1942. godine u Somboru, u kome, izgleda, njegovi preci žive od najdavnijih vremena. Jer, otkad Bogdani znaju za sebe, tu žive. Otac Stipan (1907-1970) i majka Maca (1919, djevojačko prezime Kukuruzar) imali su dvoje djece: njega, Zvonka, i mlađu sestru Zdenku. Djetinjstvo Zvonka Bogdana bilo je zanimljivo. Bio je okružen zanimljivim ljudima. Prije svih, tu su bile dobroćudne i djeci beskrajno naklonjeni djedovi. Imao ih je obojicu. I pamti ih. Djeda po majci, Stipana Kukuruzara, pamti iz dana djetinjstva kao najpametnijeg, najboljeg i, od svih u familiji, najviše uvažavanog čovjeka. Svi su ga zbog dobrote i blage naravi cijenili i voljeli. Nikada ni na koga nije povisio ton. Govorio je jezikom svojih predaka: bunjevačkim, ikavskim. Na salašu svoga dide, tamo negdje na periferiji Sombora, Zvonko Bogdan je proveo vrijeme do polaska u školu i, kako se to kasnije pokazalo – najljepši dio djetinjstva i života.

Uspomene na te dane su i danas još živih i svježih boja, i ostaće nezaboravne. Otac i majka su ga, još kao bebu, dali didi na salaš, da stasa za školu. Na salašu je otkrio neponovljiv svijet djetinjstva. Svijet iz bajke. Danas mu se čini da se u tako velikom prostoru što ga dijele nebo i zemlja u stalnom dodiru, slobodnog pogleda i ničim ometenog pokreta, u čudnoj tišini ravnice, jedino i moglo snaći uz pomoć mašte. Takvog idealizovanog svijeta prepune su Zvonkove pjesme.

Svoju pjevačku karijeru Zvonko Bogdan je počeo u Beogradu, najprije kao amater. Pjevao je jedno vrijeme u Kulturo-umjetničkom društvu “Gradimir”, gdje ga je doveo Brana Damjanović, “jedan fini provincijski reditelj i zaljubljenik u kazalište i muziku, koji je tada živio i radio u Beogradu”. Gonjen željom za glumačkom kari­jerom našao se u jednoj velikoj, “lavljoj rupi” zvanoj – Beograd.

Za momka iz unutrašnjosti, kakav je onda bio Zvonko Bogdan, najpametnije je i bilo da počne amaterski. Posmatrao je sa strane i polako se upoznavao s beogradskim kafanskim životom, u kome će, tada i ne znajući, kasnije naći sebe i proslaviti se. Bilo je to 1963. godine. Pjevajući u “Gradimiru” ubrzo je shvatio da od nečega mora živjeti, da radi i nešto konkretno. Iste godine se otisnuo u mutne i njemu nepoznate vode kafanskog pjevanja. Počeo je u “Košuti”, onda prešao na “Kalemegdansku terasu”, u kojoj se duže zadržao, a odatle u čuvenu “Stambol-kapiju”, gdje je 1967. godine sreo čovjeka od presudnog značaja za njegov umjetnički put i razvoj, za život uopšte – Ladislava Baloga.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Zvonko Bogdan je imao sreću da se na početku sretne s Brankom Belobrkom, uz koga je vrlo brzo došao u društvo Carevca, Zore Drempetić, Anđelije Milić, Vula Jevtića i drugih. Ako se još ima u vidu i poznanstvo, suradnja i duboko prijateljstvo s Ladislavom Balogom, “Francom Listom mog života”, onda je jasno da mu je sudbina bila naklonjena. I ne samo sudbina. Ima tu i njegove zasluge. Jer, i mnogi drugi pjevači su sretali iste ljude, ali to nisu umjeli da iskoriste. Zvonko Bogdan je to umio, učio je brzo, skoro nepogrešivo.

Poslije “Stambol-kapije” jedno vrijeme pjeva u “Ineks baru” (Gradskoj kafani), a onda konačno prelazi u “kafanu svog života” – hotel “Union”, u kome je pjevao od 1971. do 1978. Tu je bio i vrh i kraj njegovog pjevanja po beogradskim kafanama.

Doduše, Novosađani ga iz tog vremena pamte i s “Petrovaradinske tvrđave”, gdje se godinama pojavljivao s orkestrom Janike Balaža. Obično nedjeljom, kada je u “Unionu” imao slobodan dan. Na “Tvrđavi” nikada nije bio u stalnom angažmanu, iako je tu, s Janikinim tamburašima, pjevao dosta dugo (1972 -1982)”, piše Aca Dogandžić.

Jedna od najpopularnijih pjesama iz repertoara Zvonka Bogdana bila je “Kada padne prvi sneg”, za koju je napisao tekst. Snimio ju je pod nazivom “Svaku ženu volim ja” na istoimenom albumu iz 1988. godine. Sudbina ove pjesme bila je zaista uzbudljiva.

Originalnu muziku za ovu numeru napisao je rumunski kompozitor Ričard Stein, 1937. godine, pod nazivom “Sanie cu zurgălăi” (Malj sa zvončićima). Stihove je napisao Liviu Deleanu. Pjesmu je otpjevala Marija Lataretu i ona je postala veliki hit u Rumuniji.

Međutim, svjetsku slavu ovoj pjesmi donijela je verzija iz 1952. godine, koju je napravio legendarni gitarista Les Pol sa pjevačicom Meri Ford pod nazivom “Johnny Is The Boy For Me”.

Les Pol (rođen kao Lester William Polsfuss 1915. godine u mestu Waukesha, Wisconsin – 13. avgust 2009.) američki je muzičar, gitarista i inovator, zaslužan za brojna unapređenja modernih električnih instrumenata i unapređivanje tehnika snimanja muzike. Njegovo ime nosi i jedan od najpopularnijih modela električne gitare, kompanije “Gibson Guitar Corporation”, model “Gibson Les Paul standard”.

Pjesma “Johnny Is The Boy For Me” je postala toliki hit da je kompozitor Ričard Stein morao da traži zaštitu autorskih prava na sudu. Tužio je Les Pola i, naravno, dobio spor.

Već godinu dana kasnije, 1953. godine, Edit Pjaf je snimila francusku verziju “Johnny tu n'est pas un ange”.

Osam godina poslije smrti velikog rumunskog kompozitora, 2000. godine, pesmu “Johnny” snimila je grupa “Vaya Con Dios” i ona je ponovo bila hit. Pošto je grupa “Vaya Con Dios” navela lLes Pola kao autora pjesme došlo je do novog suđenja, pa je autorska imovina naknadno vraćena Steinu.

Kada padne prvi sneg

Kada padne prvi sneg

Kada padne prvi sneg

Ja upregnem konja dva

dva vatrena sokola

pa se sankam noć i dan

Ja upregnem konja dva

dva vatrena sokola

pa se sankam noć i dan

Mnogo žena srećem tad

mnogo žena srećem tad

Svakoj blagi osm'jeh dam

poznajem je ili ne

ni jednoj se ne rugam

(2x)

Svaku ženu volim ja

svaku ženu volim ja

Bila ona plavuša

smeđa il’ garavuša

svaku ženu volim, ja

(Nastaviće se)

Raniji tekstovi

Istorija starogradske muzike kroz pjesme (1): Kad i vladarima srce zatrepti (VIDEO)

Istorija starogradske muzike kroz pjesme (2): Pogledaj me, nevernice (VIDEO)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije