Ove sezone je u produkciji NASTeatara uradio predstavu „Nedozvani“. U pitanju je drama Momčila Nastasijevića, nastala s ciljem afirmacije života i djela ovog pesnika.
Ovo je svakako moj najveći projekat do sad, mislim da ovaj projekat predstavlja jedan veliki korak naprijed za nezavisnu produkciju na ex-Yu prostorima uopšte – kaže Perković.
Predstavu je režirao čuveni Jug Radivojević, čovjek koji je za svojih 46 godina do sada osvojio isto toliko nagrada, on je već režirao neke od Nastasijevićevih tekstova, veliki je poznavalac njegovog djela, te je bio veoma posvećen radu na ovoj predstavi, pored same režije on je radio scenografiju i izbor muzike.
– Mnogo rješenja i odgovora je našao u verzijama jer Nastasijević za svaku objavljenu dramu, ima još bar pet verzija. Već na samom početku rada, Jug je znao kako hoće da ovaj tekst postavi na scenu i na koji način da dođe do rješenja. Imao sam tu čast da treći put sarađujem sa njim, predhodna dva puta u produkciji DPRS i zaista za tog čovjeka imam samo riječi hvale – dodao je uspješni glumac, te objasnio da je kostimograf bila Tatjana Radišić koja je dugo radila na Brodveju u SAD-a, čijim je radom izuzetno zadovoljan, te je naglasio da kostimi izgledaju zaista fantastično.
Lektor koji je radio na drami je Radovan Knežević, čije je iskustvo i poznavanje Nastasijevićevog stvaralaštva glumcima mnogo pomoglo i u samom kreiranju likova. U predstavi igraju mladi glumci: Strahinja Blažić, Marija Stokić, Tatjana Dimitrijević, Anita Stojadinović, Aleksandar Ristanović, kao i sam Ivan Perković.
– Mislim da smo okupili zaista dobru ekipu, dobar miks mladosti i iskustva. Nezavisna produkcija ima tu prednost, da vi sami možete da birate saradnike, nemate nametnutu podjelu, da od ansambla od 15-20 glumaca morate izabrati približno šta bi ko mogao da igra. Daleko je veći izbor, što se svakako odrazi na krajnji rezultat. Kažu da je dobra podjela, već pola posla – objasnio je.
U Republici Srpskoj su „Nedozvane“ do sada igrali u Brčkom i Bijeljini, a 27. marta na Svetski dan pozorišta igraće i u Pozorištu Prijedor.
U avgustu počinje rad na novoj predstavi, o Miji Aleksiću, čija će premijera biti u septembru na istoimenom festivalu.
Prema riječima Perkovića, kultura i umjetnost nisu prioritet, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u Srbiji.
– Da kultura nije prioritet , vidi se po tome koliki je budžet za kulturu. Ne samo na državnom nivou, već i na lokalnom, npr. budžeti koje Kulturni centri imaju su ili veoma mali, ili ih uopšte nema. Što ih praktično onemogućava da uopšte dovedu neku profesionalnu predstavu u svoj grad, a kamo li da u svojoj produkciji naprave nešto. U RS profesionalna pozorišta imaju samo u Banja Luci, Prijedoru i Gradišci. Sva tri grada su veoma blizu, a šta je sa ostatkom RS? Svako mjesto koje ima status grada mora imati pozorište, inače to mjesto nije grad. Dakle nema grada bez pozorišta i nema pozorišta bez grada, mislim na adekvatnu pomoć i podršku. Ali dobro to je ponovljeno već mnogo puta, i tu ne mogu ništa da promijenim – rekao je.
Mladi su svakako budućnost kulture i njihova je dužnost da očuvaju ono što je stvoreno u narodu u kojem žive kako bi i generacije poslije njih mogle uživati u tome. Ipak, potrebno ih je prvenstveno obrazovati i usmjeriti na taj put.
– Tačno je da su mladi otuđeni i to će tek biti više izraženo, za par godina. Problem je u tome što ima malo predstava za tinejdžere, ima dosta predstava za djecu do 9 godina i naravno za odrasle. Treba pomenuti da je za RS, DPRS uradilo odličnu stvar. Prije tri godine pokrenuta je scena za mlade za djecu od 10 do 15 godina, na kojoj igraju predstave Orlovi rano Lete, Tom Sojer i druge. Ovo je veoma značajna stvar za RS, jer će u budućnosti oni ostati pozorišna publika. U Srbiji nema toliko predstava i kvalitetnog programa za tinejdžere. Napredak tehnologije ne možemo zaustaviti, ali možemo se potruditi da kroz ovakve predstave, sačuvamo pozorišnu publiku – rekao je Perković
Veliku ulogu u očuvanju kulture odlaska u pozorište imaju i mladi glumci koji se trenutno školuju i koji su budućnost pozorišta na našim prostorima.
– Za njih je najvažnije da budu uporni, ekstremno vrijedni i moraju bar na početku raditi, skoro sve, najviše mislim na produkcijski dio posla. U početku nije dovoljno samo da se bave glumom. Najlakše je reći, ja to ne znam. A ne postoji niko ko „ne zna“. Ubijeđen sam da je to u stvari samo rezultat, kada se saberu „mrzi me“ i „neću“ – dodaje on.
Posebno zadovoljstvo osjećam kada radim svoje predstave
Ono što mogu, i što se trudim, evo konkretno u RS, je da igram svoje predstave svuda, u svakom gradu, u svakoj opštini. I uglavnom su predstave dobro posjećene, što znači da su ljudi željni pozorišta, što je veoma ohrabrujuće. Ali moramo biti svjesni da u mnogim opštinama ljudi rijetko imaju priliku da gledaju predstave, možda dva-tri puta godišnje . Što nikako nije dovoljno i tako vremenom gube naviku odlaska u pozorište.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu