Nasilje bez kočnica

Ponekad upravo takve situacije postanu uvod u tragediju.

Ljudi su postali preosjetljivi, prag tolerancije sve je niži, a uvreda ili provokacija za pojedince mogu biti okidač za nekontrolisano nasilje. Upozoravaju na to i psiholozi, ističući da u trenutku bijesa ljudi nekada nisu svjesni razmjera onoga što čine, ali da ih nakon toga čekaju istrage, presude i zatvorske kazne. Samo što tada više nema povratka. Upozoravaju psiholozi i da je metnalno zdravlje društva u cjelini odavno upalilo crveni alarm, ali kao da nikoga nije briga.

Stručnjaci upozoravaju i da smo postali tolerantniji na nasilje, da institucije često ne reaguju dovoljno brzo i adekvatno, ali i da zajednica svojom inertnošću dopušta da problemi eskaliraju.

Upravo je prevencija ono na čemu moramo insistirati. Prijavljivanje sukoba, prijetnji i nasilja ne smije se posmatrati kao miješanje u tuđe odnose, već kao mogući način da se spriječi daleko teža posljedica, pa čak i tragedija. Nije dovoljno nakon svega analizirati šta se dogodilo i tražiti odgovorne. Potrebno je prepoznati opasnost dok još postoji mogućnost da se nešto promijeni.

Slučaj Dragana Stojanovića, oca dvoje djece, humanitarca, čovjeka bez mrlje u životu, bolno podsjeća na cijenu nasilja.

Nakon sukoba u Glamočanima kod Laktaša, 12. oktobra, Dragan je zadobio teške povrede metalnom šipkom, a nakon gotovo tri sedmice borbe za život preminuo je u UKC Republike Srpske.

Zbog sumnje da je počinio ubistvo, Nikola Popović je uhapšen i određen mu je jednomjesečni pritvor. Istraga treba da utvrdi sve okolnosti ovog slučaja.

Iza Dragana su ostali supruga i dvoje maloljetne djece. Njihov život više nikada neće biti isti.

Tragedija nije samo uništila život Draganove porodice, isto je i sa porodicom osumnjičenog. Zbog čega? Zbog jednog auta?

Posljedice ne nestaju završetkom istrage niti izricanjem presude.

Zato se o nasilju ne smije govoriti samo kada ono završi smrću. Ne smijemo čekati da neko izgubi život da bismo se zapitali jesmo li mogli reagovati.