Na ruševinama, među betonskim gredama, drvenarijom, crijepom i ciglom, on često pronalazi dokumente istorijske vrijednosti, odbačene ili zaboravljene porodične uspomene.
-To su najčešće stare, crno-bijele fotografije, lični dokumenti čija važnost je davno istekla, sveske, školske knjige i bilješke, porodične evidencije, vjerske knjige… Sve to, prilikom rušenja kuća, ispadne odnekud, najčešće iz neistraženih tavanskih prostorija, gdje uglavnom ima svega i svačega – ispričao nam je Marjan pokazujući jednu od fotografija koju je, malo prije razgovora sa nama pronašao u prašini, u paučini, među gomilom cigle i otpada.
– Sve za šta pretpostavim da bi moglo imati neku vrijednost, značaj za vlasnika kuće ili za grad, ostavljam po strani. Nije mi teško, zaustaviti utovarivač, sići ispred korpe i sačuvati ponešto od tih starina. Najčešće je teško zaključiti porijeklo, prepoznati osobe na fotografijama ali se uvijek neko, naknadno pojavi, prepozna o kome se radi, preuzme fotografiju, obriše s nje prašinu, ispegla na koljenu i zahvali na gestu – kaže Maletić.
O fotografiji koju nam je predočio, pridržavajući je prašnjavim rukama, prilično oštećenu, pretpostavlja da je, po svemu sudeći snimljena na nekoj davnašnjoj smotri, radnoj akciji ili defileu.
– Ko se prepozna, neka se javi… Fotografiju čuvam i poklanjam. Na kraju, ukoliko se niko ne javi, ustupiću je Muzeju u Gradiški. I ovu, i sve druge, sakupljene na ruševinama starih kuća – zaključuje Marjan Maletić, radnik GP “Mandić” u Gradiški, svojevrstan tragač za starinama, među gomilama građevinskog materijala, na ruševinama davnih građevina.
U Marjanovoj kolekciji, privremeno postavljenoj na gredi, ogradi, u kabini radne mašine ili u džepu radničke jakne je svjedočanstvo o davnom vremenu.
Djevojke sa tih fotografija su, najčešće u dubokoj starost ili odavno na “drugom svijetu”, omladinci su sada starci, a ulica i dijelova grada u kojem su snimci nastali, odavno nema ili su teško prepoznatljivi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu