Međutim, u junu se pojavio “novi” Putin, koji veoma podsjeća na njegov predratni imidž: opušten, strpljiv i samouvjeren.
On se ležerno uporedio s Petrom Velikim, prvim ruskim carem. Obraćajući se na ekonomskoj konferenciji u Sankt Peterburgu, odbacio je ideju da bi sankcije mogle da izoluju Rusiju i ocijenio da one još više štete Zapadu. A u srijedu je, osmjehujući se, koračao preko osunčanog aerodroma u Turkmenistanu, skinuo jaknu prije nego što je ušao u svoju blindiranu limuzinu ruske proizvodnje i krenuo na samit pet zemalja.
Povratak u rutinu
Posjeta Tadžikistanu i Turkmenistanu je prvo Putinovo putovanje u inostranstvo od invazije na Ukrajinu i njegovo prvo višednevno putovanje u inostranstvo od pandemije – očigledno smišljeno kao odgovor na samit NATO u Španiji, gdje su zapadne zemlje najavljivale novu stratešku viziju, sa Moskvom kao primarnim protivnikom.
Putin je takođe poslao poruku Rusima i svijetu da se Kremlj, uprkos borbama u Ukrajini, vraća u rutinu.
Putovanje je bilo najnoviji korak u široj transformaciji Putina, koja je postala očigledna posljednjih nedjelja. Prethodno je učestvovao na samitu BRIKS; doduše, on se održao virtuelno.
Ruski lider polako napušta režim ratne krize, navodi “Njujork tajms”, i vraća se auri mirnog, paternalističkog lidera koji štiti Ruse od opasnosti svijeta. Takvo ponašanje sugeriše da Putin misli da je stabilizovao svoje ratne napore i svoj ekonomski i politički sistem nakon početnih vojnih neuspjeha Rusije i lavine zapadnih sankcija.
– Prvi šok je prošao i ispostavilo se da stvari nisu sve tako loše – rekao je Abas Galjamov, bivši pisac Putinovih govora, opisujući predsjednikovu perspektivu.
Noć izvan Rusije
Promjena kod Putina takođe ilustruje da se on vraća svojim starim instinktima u pokušaju da ignoriše rizike koji i dalje lebde nad njegovim planovima: Ukrajina koja ne pokazuje znake da odustaje od borbe; vanredno jedinstvo i širenje NATO; krhki mir na domaćem frontu gdje se posljedice sankcija i efekti smrti i razaranja rata još dešavaju.
– On razumije da je njegov legitimitet zasnovan na tome da bude jak i aktivan, da djeluje i pobjeđuje. Paraliza i odsustvo iz javnosti su za njega kao smrt. Dakle, savladao je sebe i sada pokušava da uradi ovo – rekao je Galjamov, sada politički konsultant koji živi u Izraelu.
Ključna poruka Putina ove nedjelje je da je globalna izolacija Rusije daleko od potpune – i da deklaracije na samitu NATO – riješenost da se podrži Ukrajina i ojača istočni bok alijanse – njega mnogo ne zabrinjavaju.
Putinovo putovanje u Centralnu Aziju bilo je značajno ne samo zato što je to bio prvi put da je napustio zemlju otkako je započeo invaziju 24. februara, već i zato što je preduzimao vanredne mjere predostrožnosti u vezi s pandemijom. Nakon što je u utorak odletio u Dušanbe, u Tadžikistanu, na sastanak s predsjednikom zemlje Emomalijem Rahmonom, Putin je tamo i prenoćio. Prvi put je poznato da je proveo noć van Rusije od januara 2020. godine.
Pokloni
Putin je u srijedu doletio u Turkmenistan na okupljanje lidera pet zemalja koje okružuju Kaspijsko more, među kojima su i Azerbejdžan, Kazahstan i Iran. Samit je imao praktičan značaj jer Rusija pokušava da proširi svoj uticaj u ekonomski vitalnom, energetski bogatom regionu, istovremeno nastojeći da popuni vakuum moći, koji je za sobom ostavilo američko povlačenje iz obližnjeg Avganistana.
Treba istaći da je ovo okupljanje uslijedilo i nakon konflikta Putina s kazahstanskim kolegom.
Samit je takođe bio od simbolične važnosti za Putinovu publiku kod kuće, nudeći sliku diplomatske aktivnosti i ruske meke moći baš u trenutku kada su se zapadni lideri okupili u Madridu. Putin je poklonio dvije ručno rađene sablje i šah sa Urala Gurbanguliju Berdimuhamedovu, ekscentričnom bivšem lideru ostrvskog Turkmenistana koji je slavio svoj 65. rođendan; na skupu sa kaspijskim liderima, Putin je pozvao na veću regionalnu saradnju, uključujući kaspijski filmski forum.
Nakon toga, Putin je održao kratku konferenciju za novinare za nekoliko novinara koji su ga pratili, odbacivši ideju da je njegova invazija na Ukrajinu imala suprotan efekat, jer je navela Švedsku i Finsku da teže pridruživanju NATO. Ukrajina, koja je saveznik Zapada, insistirao je on, bila bi mnogo veća prijetnja od dvije nordijske zemlje.
Periodi tišine
On je takođe komentarisao fizički izgled zapadnih lidera, reagujući na ovonedjeljnu šalu britanskog premijera Borisa Džonsona o tome da ga fotografišu golih grudi kao što je to radio Putin.
– Mislim da bi to bio odvratan prizor, u svakom slučaju – kontrirao je Putin.
Za Tatjanu Stanovaju, dugogodišnjeg stručnjaka za Kremlj sa sjedištem u Francuskoj, Putinovo ponašanje predstavlja najnoviju iteraciju u njegovoj redovnoj oscilaciji između perioda intenzivne tajnovitosti i intenzivne javne aktivnosti.
Putin često održava tišinu nedjeljama u periodima visokog pritiska – takav je bio uoči zimske invazije, nakon što je više od mjesec dana javno govorio o Ukrajini. U nedjeljama nakon invazije više puta su prolazili dani da se nije pojavio pred kamerama.
U drugim slučajevima Putin umije da zaređa sa javnim pojavljivanjima na nepolitičkim događajima, kao što je to uradio u junu kada je proveo više od 90 minuta na sjednici gradske skupštine s mladim preduzetnicima, i nedjelju dana kasnije, kada je skoro četiri sata bio na sceni Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu.
– Poslije nekih veoma glasnih i šokantnih koraka, potrebna mu je povratna informacija. Počinje da se aktivno pojavljuje u javnosti, počinje da se otvara, počinje da bude otvoreniji. Kao da izlazi na svjetlo da vidi šta je zapravo uradio – kaže Stanovaja.
Imperija laži
Putinova izolacija je pojačana pandemijom, a praćena je, bilo autentično ili namjerno, izlivima izuzetnog bijesa i nezadovoljstva usmjerenim na Zapad. U svom govoru u kojem je objavio početak invazije, on je Zapad predvođen Amerikancima nazvao „imperijom laži“ i zaprijetio svim zemljama koje pokušaju da se umiješaju u „posljedice sa kojima se nikada niste suočili u svojoj istoriji“. Putin se u martu obrušio na prozapadne Ruse kao na „ološ i izdajnike“ koje bi društvo ispljunulo „kao muvu“, prenosi Blic.
Zloslutni jezik, u kombinaciji sa zapadnim isporukama oružja Ukrajini i ruskim neuspjesima na bojnom polju, podstakao je mnoge analitičare, uključujući Stanovaju, da zaključe kako je Putin razmišljao o ograničenoj upotrebi nuklearnog oružja kako bi natjerao Zapad da se pokori.
Od nedavno Putin manje prijeti i vraća se svom opuštenijem imidžu. Opušten u svojoj gradskoj kući, ruski lider je uporedio svoju borbu sa osvajačkim ratovima Petra Velikog u 18. vijeku, jasno stavljajući do znanja da sebe vidi kao istorijsku ličnost u višegodišnjoj potrazi za vraćanjem izgubljenih zemalja, i slave, u Rusiju.
Ipak, predviđanja da će Putin zvanično objaviti rat i uvesti vojni rok nisu se ostvarila. A zapadni koraci koje su drugi ruski zvaničnici opisali kao neprijateljske, poput davanja Ukrajini statusa kandidata za Evropsku uniju i pozivanja Švedske i Finske u NATO, nisu izazvali nikakvu oštru odmazdu od njega.
Govor bez Ukrajine
Umjesto toga, izgleda da je njegova strategija sada da sačeka da se stvari završe, očekujući da će odlučnost Zapada posustati pod ekonomskim pritiskom i da će se vlada ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog raspasti dok Rusija napada njegove snage i gradove. Stanovaja smatra kako Putin očekuje da američki predsjednik Džo Bajden postavi granice američkoj pomoći Ukrajini, kako bi izbjegao širi sukob.
– On se kladi da će s vremenom vlasti u Kijevu morati da prihvate sve – rekla je Stanovaja o Putinu.
Kako je navela, Rusija je pomno pratila izjave Bajdenove administracije i donijela odluku.
– U redu, pravila igre su uspostavljena. Ona su nam prihvatljiva. Tako da možemo da se smirimo i jednostavno sačekamo – rekla je ona.
Taj pristup, naravno, nosi velike rizike. Očekivanje Putina da će mnogi Ukrajinci pozdraviti Ruse kao oslobodioce razotkrilo je njegovo izopačeno razumijevanje zemlje. A unutar Rusije, posljedice sankcija se i dalje dešavaju.
Ipak, Putin nije pomenuo Ukrajinu ili svoj obračun sa Zapadom u svom osmominutnom govoru u Turkmenistanu u srijedu, što je još jedan znak kako on planira povratak na uobičajeni posao. Umjesto toga, govorio je o ruskim naporima da poboljša transport i turizam u regionu i da se pozabavi zagađenjem i ribarstvom.
Prvi kaspijski brod za krstarenje, rekao je on, isploviće sljedeće godine iz ruske oblasti Astrahan u delti rijeke Volge. Ime broda je: Petar Veliki.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu