Najava je digla veliku prašinu jer se taj “umjetni zaslađivač” može pronaći u oko 6.000 različitih proizvoda: u bezalkoholnim pićima, jogurtima, pudinzima, slatkišima, farmaceutskim sredstvima…
Među poznatijima su Koka – Kolina dijetalna gazirana pića i Marsove žvakaće gume bez šećera.
Riječ “umjetni” označili smo navodnicima jer svojstvo umjetnosti ništa ne govori o utjecaju na zdravlje (postoje prirodne supstance koje su vrlo otrovne i umjetne koje imaju blagotvorno djelovanje) te zbog toga što je aspartam zapravo metilni ester prirodnog spoja dipeptida koji se sastoji od dvije aminokiseline, asparaginske i fenilalanina, koje možemo naći u sistemu svih proteina. Umjetnim, odnosno vještačkim, se naziva prije svega zato što hranu i napitke uobičajeno zaslađujemo šećerom.
Pretjerana zabrinutost
Ljudi su danas vrlo osjetljivi na sam spomen raka i kancerogenosti, naročito kada je riječ o hrani, što nije neočekivano s obzirom na to da su karcinomi sa starenjem populacije postali drugi vodeći uzrok smrti u svijetu nakon kardiovaskularnih bolesti.
Zabrinutosti takođe zasigurno pridonosi činjenica da su trebala desetljeća da se potvrdi da su neke supstance i agensi s kojima svakodnevno dolazimo u dodir kancerogeni. Primjer su meso i UV zrake za koje su uvjerljivi dokazi o kancerogenosti prikupljeni tek relativno nedavno.
Šta znači “moguće kancerogen”?
Stvar dodatno komplikuje činjenica da mnogi ljudi ne znaju šta tačno znači “moguće kancerogen”.
Međutim, to neće biti jasno čak ni kada to IARC službeno objavi. Ni tada nećemo znati koliko bi to aspartam i u kojim količinama mogao biti kancerogen jer to IARC jednostavno ne procjenjuje, čak ni za supstance i agense koje kategoriše kao potvrđeno kancerogene, a kamoli za “moguće kancerogene”.
IARC jednostavno smatra da kategorije ne trebaju odgovarati na pitanje koliko je neka supstanca ili agens rizičan za ljudsko zdravlje, već samo koliko su dokazi u prilog postojanja kancerogenosti jaki.
Procesuirano meso je dokazano kancerogeno, a kiseli krastavci moguće
Da bi se najava ispravno stavila u kontekst, najbolje je vidjeti u koje je sve kategorije IARC podijelio supstance i agense u smislu kancerogenosti te šta se u njima nalazi.
Prema IARC-u, postoji pet kategorija kancerogenosti:
Kategorija 1: Supstance, agensi ili aktivnosti koje su dokazano kancerogene za ljude. Ova kategorija obuhvata tvari za koje postoje dovoljno jaki naučni dokazi da su uzrok raka kod ljudi. Primjeri uključuju duhan, alkohol, procesuirano meso poput kobasica i slanine, ionizirajuće zračenje poput radioaktivnog zračenja i UV zraka sunca, arsen, azbest, benzen, neke viruse i bakterije poput H. pylori itd.
Kategorija 2: Supstance, agensi ili aktivnosti koje su vjerovatno kancerogene za ljude. Ova kategorija uključuje tvari za koje postoje značajni naučni dokazi koji upućuju na njihovu kancerogenost kod ljudi, ali još uvijek postoji neka nesigurnost. Primjeri uključuju emisije koje nastaju prilikom prženja hrane na visokoj temperaturi, konzumiranje crvenog mesa, profesionalnu izloženost frizera ili brijača hemikalijama te rad u noćnim smjenama.
Kategorija 2B: Supstance agensi ili aktivnosti koje su moguće kancerogene za ljude. Postoje neki dokazi da mogu uzrokovati rak kod ljudi, ali trenutno su daleko od konačnih. Primjeri uključuju ukiseljeno povrće, neke pesticide, izloženost pri radu u tekstilnoj industriji i procesima tiskanja te izloženost radiofrekventnim elektromagnetskim poljima kakva emitiraju mobiteli.
Kategorija 3: Supstance koje se ne mogu klasifikovati u skupinu 1, 2A ili 2B zbog nedostatka dostupnih podataka. Ova kategorija obuhvata supstancekoje nisu dovoljno istražene da bi se utvrdila njihova kancerogenost.
Kategorija 4: Supstance, agensi ili aktivnosti koje vjerovatno nisu kancerogene za ljude. Ova kategorija obuhvata supstanceza koje postoje dovoljni dokazi o sigurnosti u smislu kancerogenosti.
Jačina dokaza, a ne kancerogenosti
Dakle, treba istaknuti da klasifikacija IARC-a odražava stepen naučnih dokaza o kancerogenosti supstanci, agensa ili aktivnosti, ali ne uzima u obzir vjerovatnost izlaganja ili razinu rizika u stvarnom životu. Takođe, klasifikacija se može ažurirati kako se stiču novi naučni podaci i saznanja.
Prema preciznijoj definiciji IARC-a, da bi nešto bilo svrstano u skupinu 2B, u koju bi uskoro trebao biti kategorisan aspartam, potrebno je imati “ograničene dokaze o kancerogenosti kod ljudi i dovoljno dokaza o kancerogenosti kod pokusnih životinja”. Pritom treba imati na umu da se u ovoj skupini mogu naći neke supstancei agensi čak i ako ne postoje direktni dokazi o njihovim svojstvima koja uzrokuju rak kod ljudi, sve dok postoje jaki dokazi da se mehanizam putem kojeg to mogu činiti kod životinja takođe odnosi i na ljude.
Dokazi o kancerogenosti aspartama su slabi
Važno je za kraj reći da su dokazi koji povezuju aspartam s rakom slabi te da postoji obilje dokaza da ne uzrokuje ni jednu vrstu raka. Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) tvrde da je aspartam siguran za ljudsku prehranu.
Nameće se pitanje čemu onda najava kategorisanja koja bi, među ostalim, mogla podići uzbunu u industriji i pokrenuti podizanje tužbi, prenosi N1.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu