Posljednju riječ će ipak dati Centralna izborna komisija BiH, koja je naložila javno prebrojavanja glasova, koje će ovaj put biti snimano, uz prisustvo akreditovanih posmatrača zainteresovanih političkih subjekata.
Najveći pobjednik u cijeloj priči oko ponovnog prebrojavanja glasova svakako će biti građani Republike Srpske, koji će dobiti ono što su u dva navrata tražili na protestima koji su održani u Banjaluci, a na kojima se okupio rekordan broj ljudi. Brojni pisani i video dokazi potvrđivali su postojanje izborne krađe i neviđenih pritisaka, tako da je odluka Centralne izborne komisije o ponovnom brojanju glasova bila jedina logična. Prethodna izjava Kristijana Šmita, da izbori nisu imali većih neregularnosti i da je bilo nemoguće spriječiti krađu, otvorila je Pandorinu kutiju, ali i brojna druga pitanja.
S druge strane, protesti koje je organizovala opozicija neće smijeniti vlast, ali su bili odličan način da se izvrši pritisak na vladajuću garnituru i institucije da se u konačnici donese odluka o novom brojanju. Ono što je sigurno jeste da opozicija ovoga puta od utvrđivanja istine i tačnih rezultata nipošto ne smije odustati i ponoviti grešku iz 2014. godine, kada je prećutala čuvenu aferu ”Dva papka”.
Potencijalni ostanak na vlasti SNSD i nastavak politike osiromašavanja građana, Republiku Srpsku bi u dogledno vrijeme mogao odvesti u još veći demografski sunovrat, ali i institucionalni nestanak. Podatak da je, prema procjenama, Srpsku u protekle četiri godine napustilo oko 200.000 građana je nacionalna katastrofa. Republika Srpska je pala na ispod milion stanovnika, zbog čega smo postali prinuđeni da uvozimo radnu snagu iz Nepala i Bangladeša, što će u budućnosti dodatno uticati na negativnu ekonomsku sliku i odliv stanovništva. Građani Republike Srpske će, bez obzira na tešku situaciju, sigurno preživjeti trvenja i pritiske; međutim, to njihovo preživljavanje i masovna evakuacija na teritoriju prvenstveno zemalja Zapadne Evrope značiće i smrtni udarac za “bolji entitet” ali i ogromnu ekonomsku i geopolitičku opasnost sa kojom će se u bliskoj budućnosti potencijalno suočiti i sama Srbija.
Srbija je, od 2012. godine do danas, na ime različitih projekata i donacija u blagajnu Srpske uplatila milijarde konvertibilnih maraka a da joj je to na bilo koji način nije uzvraćeno. Ovdje svakako ne govorimo o finansijskom aspektu uzvraćanja bratske usluge već onom suštinskom, jer ozbiljniji rezultati, osim sitnica i kurtoaznih izjava o bratskim odnosima, izostali su – ne krivicom Srbije. Primjeri su brojni, ali ništa nije toliko ogolilo naš urušeni sistem kao period pandemije korona virusa kada, bez pomoći Srbije i zalaganja predsjednika Vučića, Republika Srpska ekonomski, ali ni medicinski, vjerovatno ne bi preživjela. Tada ne samo da nismo imali maske, već ni stetoskope i stalke za infuziju. Za svu pomoć koju smo dobijali, vlast u Srpskoj se Srbiji oduživala na način da je tražila, molila za nove donacije i bespovratna sredstva umjesto da je od tog novca napravila ambijent koji bi Srpskoj onogućio samoodrživost. Nakon svih stranih kredita i pomoći koju smo dobili, trenutna vlast je Republiku Srpsku pretvorila u socijalni slučaj o kojem je stariji brat prinuđen da brine.
Istovremeno, eskapade i ispadi Milorada Dodika na međunarodnoj sceni, poput odlaska u Moskvu u napetoj geopolitičkoj situaciji, vrijeđanja i ponižavanja stranih zvaničnika, diplomatskog šamara Njemačkoj, dok se Srbija, izložena neviđenim pritiscima, bori da održi svoju međunarodnu poziciju, nije odraz pravog bratskog odnosa. Takvo ponašanje političara iz Republike Srpske potkopava nacionalne i međunarodne interese i pozicije matice. Međutim, pored toga što je postala ozbiljan kamen oko vrata za Srbiju i predsjednika Vučića, u dogledno vrijeme Republika Srpska čak bi mogla postati i opasnost ukoliko bi se desilo da ona demografski do te mjere oslabi da ne bude u stanju da očuva svoje institucionalno postojanje, što je u ovom momentu veoma izvjesno.
Da bi se očuvala institucionalna snaga za to su potrebni resursi, prije svega ljudski, a njih, u Republici Srpskoj, i te kako ponestaje. Srbija bi zbog Republike Srpske, koja je zahvaljujući “vlasti kontinuiteta” dovedena na ivicu opstanka, u budućnosti mogla biti ozbiljno ucijenjena – na razne načine. S druge strane, još veći ekonomski teret koji bismo mogli postati za maticu je dodatni problem koji bi mogao posijati čak i sjeme podjela u budućnosti. Takođe, eventualni institucionalni nestanak Srpske ka kojem se trenutno nezaustavljivo galopira mogao bi Srbiji donijeti i ozbiljne geopolitičke nevolje, ali to je ipak tema za neku drugu analizu.
Kako bilo, izbori koji su održani prije nekoliko dana za Republiku Srpsku su prekretnica, a to što su oni postali bukvalno pitanje života i smrti je naša tragedija. Nacionalna!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu