Za one koji su mentalnim sklopom i dalje u „srećnim“ vremenima Tita i partije, gdje je za one koji nesmotreno ispričaju vic o „najvećem sinu“ bilo rezervisano višegodišnje ljetovanje na Golom otoku, vrijedi još jednom pojasniti šta znači biti slobodan čovjek u slobodnoj državi.
To bi, da nacrtamo, bilo pravo da svako može slobodno da kritikuje vlast, ukazuje na njene loše poteze, kriminal i korupciju. Da slobodnomisleći homo sapiens, čak i ako je u zabludi, može javno pričati o tome kako mu se neki novi „najveći sin našeg naroda“, jednostavno, ne sviđa i da jedva čeka da mu, u političkom smislu, vidi leđa. Bez straha da će ga „progutati mrak“, da će mu biti zapaljen automobil ili da će dobiti batine od nekog slijepog pristalice parole: „I poslije Tita – Tito“!
Aktuelni predsjednik Srpske Milorad Dodik nedavno je, praktično, javno pozvao obožavaoce njegovog lika i djela da gdje god stignu napadaju, vrijeđaju i ponižavaju one koji ne misle kao on, koji kritikuju vlast i smatraju da su dvije decenije vladavine jednog čovjeka i partije previše, pa da su Republiku Srpsku u svom mandatu uspjeli da pozlate i pretvore u Švajcarsku, a ne u najsiromašniju teritoriju u Evropi. Kritičari vlasti su, veli on, izdajnici i strani plaćenici koji zaslužuju prezir, a napadači na njih su „patriote i rodoljubi“.
Međutim, prije 20-ak godina, kada je javno pozivao Radovana Karadžića i Ratka Mladića da se predaju Haškom tribunalu, prvog predsjednika Srpske optuživao da je kriminalac koji je „ukrao 36 miliona maraka iz Narodne banke“, da je nekadašnji premijer Gojko Kličković „budžet nosio u gepeku“ ili da je Mladen Ivanić „rasprodao banke za evro“, niko od prozvanih nije javno pozivao da se Milorad Dodik linčuje kao izdajnik i strani plaćenik, već je to bila sloboda govora.
To su, eto, bila neka „tmurna vremena“, a ovo sada je demokratski „raj“. Ako je tako, uživajte!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu