Narod u BiH postao je vjerna publika ispred malih ekrana, dok se u parlamentima, blago rečeno, odigravaju rijaliti programi. Pljušte uvrede, teške riječi i pogrdna imena, što je u nekim prošlim vremenima bilo nezamislivo. Praznuje se neznanje, a ponižava obrazovanje.
Politička scena u BiH oduvijek je obojena negativnom, usijanom atmosferom, a danas je dodatno podgrijana. Zaslužni za to su upravo političari, bilo da su iz redova vlasti ili opozicije. Na napade uzvraćaju napadom, na uvrede uvredama, na teške riječi još težim riječima.
Ipak, pri obraćanju narodu svako od njih njeguje svoj stil, bilo da je prirodan ili naučen. Dok su pojedini opušteni i spontani, koriste se šalama i anegdotama, “ostavljajući srce na terenu”, pojedini su odmjereni, tihi i ne pokazuju gotovo nikakve emocije. Koji su bliži narodu?
Ponašanje iznad političkog programa
Sociolog Vedran Francuz smatra da su govor tijela, mimika, ali i stil oblačenja političara izuzetno važni, jer se pomno prate njihovi nastupi, a rijetko kad čitaju politički programi. Takva praksa je, kaže, oživjela iz razloga što prosječan glasač vjeruje da su ti programi isuviše slični, dok se političari, kao ličnosti, i te kako razlikuju. Tako na sceni imamo spontanost, ali i odmjerenost.
Prema njegovim riječima, ljudi vole vješte govornike, političare koji znaju polemisati i koji imaju jasne stavove. Opozicioni političari su, dodaje, po prirodi svoje uloge glasniji i kritičniji, pa u njihovim redovima ima različitih profila, od umjerenih, preko spontanih, pa do energičnih. Od vlasti, s druge strane, narod očekuje više odmjerenosti, ozbiljnosti i odgovornosti.
– Kod nas možemo uočiti političare čiji govor tijela karakterišu kontrolisana mimika i simetrična gestikulacija. Takvo držanje znači stabilnost i prenosi osjećaj povjerenja i sigurnosti. Najbolji primjer ovakvog političara je Jelena Trivić. S druge strane, njen stranački kolega, Draško Stanivuković, mnogo je vatreniji, impulsivniji, pa čak i energičniji, što odaje utisak borbenog duha. Njegova gestikulacija i pokreti tijela zauzimaju mnogo više prostora, jer su mu pokreti intenzivni i dinamični. Veoma borben, energičan pa čak i agresivniji je narodni poslanik Nebojša Vukanović, koji je zbog svoje vatrenosti popularan u jednom dijelu naroda, ali s druge strane, ovakvi političari su često u suprotnom bloku meta kritika zbog svog stila i retorike, pa čak i onog dijela naroda koji voli umjerene i odmjerene političare – ističe Francuz za Srpskainfo.
Objašnjava da iskusniji političari u BiH, poput Šarovića, Izetbegovića, Čovića, Tegeltije, Ivanića, Nikšića… više daju akcenat na odmjerenost i manju gestikulaciju, vodeći računa o tome da postoji granica kritike.
– Ipak, ovdje imamo malo drugačiji stil kod Komšića, kao i kod predsjednika Hrvatske, Zorana Milanovića, koji nerijetko voli isprovocirati svoje političke protivnike i zagrijati atmosferu, što često veoma vješto i uspijeva – kaže on.
Najsvojstveniji stil odnosa s biračima, ali i svojim političkim protivnicima, smatra Francuz, ima srpski član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik.
– Pored uspješne vještine za držanje govora, gestikulacije tijela i lica na kojem vješto mijenja i emocije u zavisnosti od teme o kojoj govori, nisu rijetke ni situacije da, pored zanimljivih anegdota, upotrijebi i nepristojne šale i kritike za političke protivnike ili novinare koji ga isprovociraju – ističe on.
Ruka u džepu
Komunikolog Mladen Bubonjić neverbalnu gestikulaciju političara povezuje sa psihološkim profilom osobe. Oni koji su „malo opušteniji“ imaju spontanije pokrete, što, prema njegovom mišljenju, nije dobro u diplomatskim odnosima. Odmjerenost pri javnom nastupu povezuje sa pristojnošću.
– Prvi primjer se odnosi na Milorada Dodika, koji u određenim situacijama drži ruku u džepu prilikom rukovanja. Tim gestom ponižava sagovornika, želi da pokaže da ga nešto ne interesuje, da je iznad ostalih, a u stvari krši diplomatske protokole pristojnog ponašanja u političkim odnosima. On je, jednostavno, poprilično bahat kao javna ličnost, ponaša se kao malo dijete; ako mu se nešto ne sviđa, on će se duriti, bez obzira na to kako se drugi osjećaju u tom trenutku. Neposredan je, ne bira riječi, ali ni gestikulacije da pokaže šta u tom trenutku misli. S druge strane, imamo političare kao što je Jelena Trivić, koja je poprilično umjerena; njena neverbalna komunikacija je na mjestu, prihvatljiva i pristojna – ocjenjuje Bubonjić za Srpskainfo.
Smatra da je ponašanje pojedinih političara uslovljeno društveno-političkim kontekstom u BiH, te da im se nerijetko prepušta da sami odlučuju kako da se ponašaju prilikom javnog nastupa.
– Naravno, postoje ozbiljniji pristupi, gdje se angažuju agencije koje se bave političkim marketingom, koje treniraju i vežbaju političare za javne nastupe i neverbalnu gestikulaciju, ali nekad jednostavno na površinu ispliva njihov psihološki profil, odnosno ono kakvi zaista i jesu – tvrdi on.
Na pitanje da li narodu u BiH više odgovara spontanost ili odlučnost, Bubonjić se odlučuje za prvi epitet, uz pojašnjenje da smo, još uvijek, politički i demokratski nezrelo društvo.
– Narod još uvijek nema dovoljan stepen političke i demokratske zrelosti, pa je bliži spontanom ponašanju, koje ima Milorad Dodik. Privlače ih pjevanje pod šatorom, galama, prijetnje, pokazivanje prstom, zato što su baš poput njega. Naravno, uvijek ima izuzetaka, pa tako i ljudi kojima izuzetno smeta takvo ponašanje, pa čak i u redovima političke opcije kojoj on pripada – navodi Bubonjić.
Zborovanje, ali ne pod šatorom
Psiholog Aleksandar Milić kaže da je ponašanje većine političara slika narušenih vrijednosti u društvu. Tamo gdje nedostaje znanja, morala i radoholičnosti, smatra, počinju uvrede i nekultura.
– Upravo se rezultat neadekvatnog rada kompenzuje svađalačkim i prijetećim nastupom – pojašnjava Milić.
Danas je, smatra, postalo nedostatak biti obrazovan, moralan i vrijedan, pa su takve osobe nerijetko na meti osuda i uvreda.
– Prvi čovjek Republike Srpske i njegovi sljedbenici se rugaju obrazovanim osobama, umjesto da ih vrednuju i shvate. Oni nemaju konstruktivan pristup, nego svađalački i obojen uvredama. Davno su nama ljudi iz FBiH rekli da je naša Skupština šou. To se dešava iz razloga što su odbačeni oni ljudi koji mogu nešto da rade i oni koji imaju šta da kažu – tvrdi on.
Prema njegovim riječima, političari sa narodom trebaju „zborovati“, ali ne pod šatorom uz veliku dozu primitivizma, nego smislenim dijalogom.
– Nažalost, dio ljudi se identifikuje sa primitivizmom, gube svoj identitet; bili bi spremni da se tuku za takve – kaže Milić.
Smatra da prednost uvijek treba dati odmjerenim političarima, jer oni, objašnjava, šalju poruku sigurnosti; pokazuju da imaju određene vrijednosti i kapacitete.
– Ljudi koji su sigurni mogu da govore istinu, a oni koji nemaju sigurnost plaše se istine. Odmjerenost je uvijek bolja opcija, što se vidi i po govoru tijela – zaključio je Milić za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu